Uvod


Prostor splitske Rive jedna je od najpoznatijih šetnica u našoj zemlji. Unatoč tome, nakon čak dva provedena natječaja za njeno uređenje (1997. i 2004. godine) njeni zapadni  i istočni dijelovi ostali su nedefinirani, kako u pogledu samog uređenja, tako i u pogledu idejnog rješenja. Njen, središnji dio koji je podvrgnut tretmanu po zamisli Studija 3LHD, pokazao se promašenim s više aspekata. Posebno zabrinjava banaliziranje problema splitske Rive svodeći ga na sviđanje ili ne sviđanje, pogotovo kada to dolazi od stručnih osoba. Na ovom portalu argumentima ukazujemo na brojne promašaje počinjenim na splitskoj Rivi koji su izazvali i još uvijek izazivaju polemike u javnosti. Budući se radi o javnom prostoru građani Splita imaju pravo znati što i na koji način su se odvijala događanja prilikom tzv. uređenja splitske Rive.

Prijedlog rješavanja otvorenih pitanja splitske Rive

Neophodno je potrebno pokrenuti postupak za uređenje cjelovitog prostora splitske Rive kako bi se definitivno dobilo konačno idejno rješenje s odgovorima na brojna otvorena pitanja, koje bi se ovisno o financijskim mogućnostima postupno i realiziralo.
Sam postupak mora osigurati ravnopravnost potencijalnih partnera te jamčiti dostupnost informacija, javnost rada i puno sudjelovanje svih urbanih aktera (nevladine udruge, strukovne organizacije, mjesna samouprava i zainteresirani građani).
Pridržavanjem ovih načela izbjegli bi se mogući nesporazumi i došlo bi se do rješenja prihvatljivog večini građana Splita, a što bi trebao biti imperativ, jer radi se o jednom od najvažnijih i najdragocjenijih javnih prostora u našem gradu koji je dio kulturno-povijesne cjeline upisane u registar svjetske kulturne baštine UNESCO-a.
Napomena: pod cjelovitim prostorom splitske Rive smatra se prostor od istočnih pročelja palače Bajamonti (Dešković) i franjevačkog samostana sv. Frane na zapadu do istočnog ruba Poljane kneza Trpimira uključujući prostor nekadašnjih Lazareta, Lučke kapetanije i Mletačkog mula.

Prijedlog proizlazi iz "Prijedloga mjera za unapređenje prostornih dijelova i urbane opreme Rive" Radne grupe za Rivu. 

Otvorena pitanja splitske Rive


1. Štekati
    • smještaj
    • izgled
2. Promet

3. Fontana

4. Zelene površine

5. Rasvjeta
    • rasvjetni stupovi;
    • rasvjeta pročelja Dioklecijanove palače
6. Urbana oprema
    • rasvjetni stupovi;
    • šentade;
    • srkalice – špine;
    • koševi za otpatke
7. Kanalizacijski ispusti u more

8. Arheološki nalazi

9. Namjena prostora i moguće gospodarske djelatnosti

10. Podne pješačke površine

1.1 Provedba natječaja za parcijalno uređenje (središnjeg dijela) Rive



Pod pojmom splitska Riva podrazumijeva se stoljećima definiran prostor od istočnih pročelja palače Bajamonti (Dešković) i franjevačkog samostana Sv. Frane na zapadu do istočnog ruba Poljane kneza Trpimira uključujući prostor nekadašnjih Lazareta, Lučke kapetanije i Mletačkog mula (GUP grada Splita).
Kao takva, Riva je u svojoj cjelini predodređena za ulogu urbane scene, masovnog okupljanja, raznih manifestacija, dnevnog boravka građana i predstavlja najveći gradski trg i jedinstvenu javnu pozornicu grada.
Stoga je neprihvatljiv pokušaj dobivanja idejnog rješenja za samo jedan dio Rive što je bio slučaj kad je Grad Split u suradnji s Društvom arhitekata Splita (DAS) raspisao „Natječaj za izradu idejnog rješenja uređenja i urbane opreme središnjeg dijela splitske Rive“.

Tako dr.sci. Ivana Prijatelj Pavičić, povjesničarka umjetnosti kaže u Vijencu od 09.10.2006. godine:
„U samom startu, u temi arhitektonskog natječaja bila je greška: natječaj je bio definiran za samo dio Rive – onaj od Marmontove ulice do Pazara, a ne za cjelinu. Ne trebamo se onda čuditi da ni natječajni uvjeti nisu mogli biti promišljeni na način koji bi iziskivao natječaj za cjelovitu Rivu. Ne slučajno, krenulo se baš od one trećine koja se nalazi ispred južne fasade Dioklecijanove palače. Krenulo se uređivati naš zajednički tinel izborom boje za jedan zid, parketa na podu, stola za ručavanje i pitara za prozore. Izbor regala, boje za preostala tri zida, slika na zidu, kauča i televizora ostavili smo za poslije – nekoj drugoj političkoj stranci koja pobijedi na idućim izborima?"

Još ranije 04.04.2004. godine u Slobodnoj Dalmaciji u tekstu naslova „ Riva, srozan ugled i izgled“ prof. Ante Sapunar kaže:
„U posljednje vrijeme zamisao o popločavanju Rive kamenom i uopće potreba za novim arhitektonskim rješenjem uzburkalo je ili nježnije rečeno senzibiliziralo splitsku javnost iz višestrukih razloga, od onog kako se predviđa njezin budući izgled do zašto pozivni, zatim kombinacija javnog i pozivnog natječaja; a već se 1997. godine imalo javni natječaj za idejno arhitektonsko uređenje Rive, i nadalje zašto se ovaj put insistira na parcijalnom rješenju umjesto, ako već prvi natječaj nije udovoljio sve uvjete, ne ponovi natječaj za cjelovito rješenje splitske Rive i time definitivno oblikuje konačno rješenje, a onda ovisno o financijskim mogućnostima, postupno ga i realizira."
Na istu temu dalje u tekstu stoji:
„Tako je po pitanju Rive već na startu počinjena pogreška jer umjesto da se otvorio natječaj za cjelovito rješenje Rive, ono se ograniči na prostorni obuhvat od osi Marmontove ulice do ulaza u Podrume, što je potpuno besmisleno jer se time otežava rješenje na spoju s Trgom F. Tuđmana a s druge strane parkiralištem i zgradom Lučke kapetanije. Nadalje bi se povećao kontrast između uređenog dijela Rive i ostatka na zapadnom dijelu kao i na istočnom dijelu, inače najkaotičnijem i najkompromitirajućem prostoru Rive."

Iz ovog je vidljivo da se još davno ukazivalo na pogrešku raspisivanja Natječaja za parcijalno uređenje Rive, ali te opravdane primjedbe nisu uvažavane.
Jasno je da je ovakav pokušaj dobivanja idejnog rješenja za samo jedan dio nedjeljive i definirane cjeline bez da se sagleda njen zapadni dio, veliki koncepcijski i proceduralni promašaj. Promašaj kojeg će se u budućnosti ipak moći ispraviti i to sagledavanjem cjelokupnog prostora Rive, poštujući pri tom povijesne slojeve i propise prilikom zahvata u povijesnim graditeljskim cjelinama.

1.2 Nepoštivanje preporuka natječaja za uređenje Rive iz 1997. godine


Dana 29. siječnja 1997. godine poglavarstvo grada Splita u organizaciji Društva arhitekata Splita provelo je urbanističko – arhitektonski natječaj za uređenje Rive. Ocjenjivački sud je nakon obavljenih analiza izvršio užu selekciju radova, te je nakon dogovora o valorizaciji odlučio ne dodijeliti prvu i drugu nagradu nego dodijeliti 3 jednakovrijedne treće nagrade.
Kao zaključak Ocjenjivačkog suda i Savjetodavne stručne skupine može se izdvojiti slijedeće:
„Svaki je rad dao nešto posebno i spajanjem tih posebnosti mogla bi se dobiti jedna dobra cjelina.“
Nejasno je zbog čega se pristupilo raspisivanju novog natječaja 2005. godine pozivajući se pri tom kao da je to nastavak natječaja iz 1997. godine, a istovremeno ignorirajući zaključak tog istog natječaja.
Postavlja se pitanje o potrebi, pored već ranije provedenog natječaja, ponovno raspisivanje natječaja za uređenje Rive.
Kako ni ovaj natječaj nije dao rješenje za cjelokupni prostor Rive može se slobodno ustvrditi da nije bilo nikakve potrebe za njegovim raspisivanjem na ovaj način.

1.3 Nepoštivanje odluka o obnovi Monumentalne fontane



Prva odluka o obnovi Monumentalne fontane donesena je 03. listopada 1990. godine na IV sjednici Vijeća udruženog rada, Vijeća mjesnih zajednica i Društveno-političkog vijeća kada je donesena Odluka o izmjeni i dopuni PUP-a povijesne jezgre Splita  te su na taj način stvoreni zakonski uvjeti za ponovno postavljanje Monumentalne fontane na Rivi. U obrazloženju se navodi da je inicijativa za izmjenu PUP-a pokrenuta zbog velikog zanimanja građana Splita za vraćanje Monumentalne fontane! U Slobodnoj Dalmaciji od 15.12.1990. grad Split objavio je oglas - poziv građanima o inicijativi za obnovu fontane.


Pored toga naručena je izrada projekta obnove „Monumentalne česme“ kod Zavoda za graditeljsko naslijeđe Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta Zagreb. Projekt je izrađen i plaćen te je u cijelosti sačuvan.

Druga odluka o obnovi fontane donesena je 06.04.1994. godine kada se na sjednici Gradskog vijeća prihvaća Projekt „Split 1700“ u kojem se također programira obnova Monumentalne fontane.
Nadalje, u Konzervatorskoj podlozi PPU i GUP-a grada Splita iz travnja 2003. godine, koju je načinio Konzervatorski odjel u Splitu, stoji:
„Sklop Prokurativa, palače Bajamonti i fontane najvrjedniji je kompleks 19. stoljeća u Splitu i jedno od najvrjednijih ostvarenja neostila u Hrvatskoj“.

Međutim, sve prije donesene odluke i odredbe prostorno - planske dokumentacije (PUP povijesne jezgre Grada Splita, kao i stav Konzervatorskog odijela nisu bili dovoljni da se išta od toga uvaži prilikom raspisivanja „Natječaja za izradu idejnog rješenja uređenja i urbane opreme središnjeg dijela splitske Rive“ 2005. godine.

Rezultat takvog postupanja je da i pored dva legalno provedena natječaja za uređenje Rive još uvijek nemamo konačno rješenje pitanja obnove Monumentalne fontane.

Nadajmo se da će se u budućnosti prilikom konačnog cjelovitog uređenja Rive ispraviti dosadašnji propusti te da će se poštovati odluke

Komisije za imena ulica i trgova i za spomenike iz 2006. godine,




kao i mišljenja velikog broja kompetentnih stručnjaka i stručnih institucija i želja građana Splita o obnovi Monumentalne fontane.


1.4 Loša priprema programa natječaja

Natječaj za uređenje središnjeg dijela Rive proveden je nakon velikih prijepora i pritisaka od strane strukovnih udruga. Naime, koalicijska gradska vlast na čelu s gradonačelnicima Slobodanom Berošem (2001. -2003.) i Miroslavom Buličićem (2003. - 2005.) htjela je po prvotnoj zamisli popločati Rivu kamenom, a naziv tog gradskog investicijskog projekta bio je:
Projekt Bijela Riva. Riječ je o popločavanju Rive s kamenim pločama u cjelokupnoj dužini od Hrvojeve kule do fontane, s rješenjem izmještanja prometa i parkinga.

Međutim, namjera uređenja Riva bez provedbe arhitektonskog natječaja izazvala je brojne polemike. U kakvim okolnostima se proveo natječaj ilustrira članak Sandija Vidulića naslova „Ispravljanje krive Rive“ kojeg djelomično donosimo u nastavku.

"Kad su u medijima obznanjena imena pozvanih autora i arhitektonskih biroa sa kojima će se dogovoriti način ocjenjivanja i sastav žirija, konačno su na ovu svinjariju reagirale strukovne udruge. Osim Društva arhitekata Split, poziv na bojkot ovako planirane obnove Rive podržali su čelni ljudi Udruge hrvatskih arhitekata i Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu.
Drugim riječima, vrh struke svojim članovima je rekao da se okanu ćoravog posla. Među pozvanima je i Nenad Fabijanić, bivši predsjednik UHE, kojem su u intervjuima usta puna zalaganja za dignitet struke i koji se s pravom bunio protiv nakaznog ostakljenja i uređenja interijera Šegvićeve interpolacije na Perisitlu od Splitske banke. Tu je i Studio 3LHD s uglednim referencama. Dakle, u pitanju je “banket u blitvi” u koji su umočena i neka vodeća imena domaće arhitekture.
Pod pritiskom medija gradonačelik Miroslav Buličić je rekao da se mogu priključiti i drugi arhitekti, ali nije objasnio kako. Zaključio je da je “važna dinamika”, iz čega se vidi da on želi da se prije lokalnih izbora počne sa radovima, a možda i da svečano presiječe vrpcu na obnovljenoj rivi. A kako će ona biti obnovljena, to očito poteštata ne muči. Ako će svaki od osam najtecatelja dobiti između 20 i 30 tisuća kuna, kako se moglo pročitati, onda Buličićeva teza da je ovakvo rješenje jeftinije od javnog natječaja ne drži vodu.
Radi navedenih muljaža kuloari već kao favorita ističu arhitekta Vjekoslava Ivaniševića, tobože zbog Bulićićeve želje da postigne neformalnu “veliku koaliciju” s lokalnim HDZ-om (koji više ne proziva gradsku vlast, čak i kad ova očito griješi). Takvi tračevi, nažalost, logičan su proizvod nečuvene želje Gradskog poglavarstva da se izbjegne javni natječaj. Proceduralni mutež kakav je smišljen za splitsku Rivu, a koji bi trebali financirati porezni obveznici, doista nije zabilježen.
Unatoč svim manama, kao što su moguća namještanja članova žirija da bi se proguralo određenog arhitekta, javni natječaj je, u načelu, najdemokratskiji mehanizam odabira. Zato je javni natječaj i najbolja, ili bar najmanje loša, procedura za legitimaciju neke odluke.

Dakako, međunarodni natječaj je još demokratskiji oblik procedure. Za projekte obnove i redizajna talijanskih luka u pravilu se natječu i netalijanski arhitekti. Gostujući u emisiji “Aktualno” JTV-a predsjednik DAS-a Jurica Jelavić najavio je da će se splitska udruga arhitekata zauzeti za međunarodni natječaj. Ali, za tisak je izjavio da je takav vid natječaja preskup za Rivu. Zaboravlja se da bi raspisivanje međunarodnog natječaja podiglo image Splitu, on bi se time predstavio kao ono što danas nije - otvoreni grad koji teži najkvalitetnijim rješenjima.
Splitska vlast očito ima problem da čak i javni natječaj nacionalnog tipa prepozna kao civilizacijski nivo ispod kojeg se ne bi smjelo ići kad je u pitanju određivanje vizualnog identiteta ključnih gradskih lokacija. Čak i kad se krovne strukovne organizacije dižu na noge, Poglavarstvo na to slabo trza. Iako se sve stranke prije izbora kunu da će slušati glas struke, ovdje se zorno vidi koliko treba vjerovati obećanjima političara, iz čijih će usta opet poteći med i mlijeko za godinu dana kad budu lokalni izbori.
Kroz par dana Poglavarstvo bi trebalo donijeti konačnu odluku oko procedure za redizajn Rive. U petak je u Banovini organiziran sastanak s pozvanim arhitektima na kojem, kako doznajemo, nije bilo znatnijeg pomaka. Upućeni tvrde kako su, unatoč svim pritiscima, male šanse da se gradska vlast odluči za kombinaciju javnog i pozivnog natječaja, a još manje da raspiše javni natječaj.
A što se tiče digniteta arhitektonske struke, uskoro će biti jasno da li pozvani arhitekti slušaju naputke UHE i arhitektonske Komore o bojkotu “sramotnog čina neambicioznih politikanata” ili pak više vole - gotovinu."
Nažalost, niti provedba javnog natječaja nije donijela ništa dobrog, osim što se glavni akteri stalno pozivaju na odlično odrađenu proceduru natječaja, mada su upravo u proceduri napravljene najveće i najteže pogreške koje imaju dalekosežne posljedice. Po mišljenju mnogih najveći problemi oko uređenja Rive direktna su posljedica loše pripreme natječaja.
Nakon raspisivanja natječaja ostala su otvorena mnoga pitanja kao što je pitanje obnove Monumentalne fontane, pitanje izgleda urbane opreme, pozicioniranja i izgleda štekata, pitanje prezentacije arheoloških nalaza, pitanje zelenih površina, prometno pitanje na zapadnom i istočnom dijelu Rive, pitanje obalne crte, pitanje rasvjete a posebno rasvjeta južnog pročelja Dioklecijanove palače, kao i pitanje sadržaja poslovnih prostora na Rivi Kad se svemu tome pridoda da nije posebno naglašena potreba poštivanja odredbi po kojima treba postupiti prilikom zahvata u povijesnim graditeljskim cjelinama, dade se zaključiti da se pripremi natječaja prišlo kao da se radi o nekoj livadi, a ne o najvažnijem gradskom prostoru koji je pod zaštitom UNESCO-a.
Tako Nenad Fabijanić, profesor na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu i autor drugonagrađenog rada na Natječaju za uređenje splitske Rive u tekstu objavljenom u Forumu Slobodne Dalmacije 07.05.2005. pod naslovom „Nije mi svejedno“ kaže:
„Ipak, nešto je očito nespretno odrađeno. Netko je u pripremi ovog posla morao odraditi ono što se sad dešava: pitati, konzultirati se, dati preduvjete, definirati konzervatorski vrlo precizne teze i tek nakon toga raspisati natječaj.
Paradoksalno, sad kad je stvar gotova, sada se frustrira ekipa sa zahtjevima koji su, međutim, vrlo realni. Tek sada su vrlo precizno definirali da vjerojatno uz Dioklecijanovu palaču na Rivi ne može doći rasterirani beton koji su ponudili mladi kolege iz grupe 3LHD, zbog sudara vertikale kamene palače i betona, koji je vrlo nespretan.“

Mišljenje dr.sci. Ivane Prijatelj Pavičić, povjesničarke umjetnosti je slično:
„Kao prvo, ponavljam, bio je to na brzinu pripremljen arhitektonski natječaj za uređenje srednjeg dijela, koji nam je politika odlučila darovati za naše novce poreznih obveznika prije isteka mandata, kao i nekoliko godina prije, kad su nam darovali obnovu splitskog Đardina. Natječajni uvjeti nisu bili promišljeni, jer jednostavno u tom trenutku koji je izabrala politika nije postojala cjelovita projekcija splitske Rive za 21. stoljeće.“

Čak i predsjedavatelj ocjenjivačkog suda (u odsutnosti gradonačelnika Miroslava Buličića) Jerko Rošin, dan nakon odabira pobjedničkog rješenja dao je slijedeću izjavu za Jutarnji list u tekstu naslova: „Nije vrijeme za promjenu izgleda Rive“:

„Bio sam protiv natječaja jer smatram da je suvišan, odnosno preuranjen. Prije toga je trebalo definirati hoće li i pod kojim uvjetima Rivom teći promet jer su sve mediteranske rive prometne. Trebalo je također riješiti funkcionalnost prizemlja palače tako da točno znamo koji sadržaji tu ne mogu biti. Prema sadašnjim zakonima, bez problema možete dobiti dozvolu da na Rivi otvorite kovačnicu. Nije riješeno ni povezivanje Rive s ostatkom grada na njezinu istočnom i zapadnom rubu, odnosno sa dnom Marmontove i Pazarom. Ne želim ulaziti u kvalitetu radova i pokazanu kreativnost, nego naglasiti da je Grad preskočio obaviti sve prethodne radnje“

Također djeluju, najblaže rečeno, čudno njegove tvrdnje iznesene u kolumni „Što mi bi“
naslova „Zakonite rugobe“ gdje stoji:
„Događa se da u prostoru nikne nešto naprosto nakazno, neka gradnja koju nitko zdrave pameti ne bi dozvolio, a ipak bude „pokrivena“ svim mogućim potrebnim „papirima“
Također u daljnjem tekst govoreći o proceduri stoji: „Nešto je vjerojatno zanemario, previdio ili, pak, krivo procijenio. Ili je vjerovao u nešto u što se ne smije vjerovati.. Ili je zaboravio ono najbitnije – da se procedura bavi formom, a ne sadržajem.“

Čudno, pogotovo kad se promotri „timing“ objavljivanja izjava i kolumne. Naime, ocjenjivački sud za Rivu završio je svoj rad 05.03.2005., a izjava je objavljena dan poslije, a kolumna nešto manje od dva mjeseca nakon završetka rada ocjenjivačkog suda za Rivu.
Kad bi ove tvrdnje stavili u kontekst uređenja Rive u potpunosti bi bile točne.

Jutarnji list u tekstu Duške Čolović „Splitska Riva – Jedni je hvale, drugi zaobilaze u širokom krugu“ donosi izjavu prof. Ante Kuzmanić d.i.a. koji je na temu pripreme programa natječaja izjavio:
„Treće iskustvo kaže da iza tako velikih projekata mora stajati ozbiljan program. U splitskom slučaju već same podloge i raspis pokazali su da se nije ozbiljno pristupilo. Bez ozbiljne analize i jasne ideje u širem smislu - uključujući početak i kraj Rive, istočnu obalu, rješenje prometa u cjelini - nisu se mogle očekivati senzacionalne promjene“.

Sve prije navedeno trebalo bi poslužiti kao pouka prilikom budućeg uređenja istočnog i zapadnog dijela da se Riva mora prethodno sagledati cjelovito, uz vrlo jasno definirana i precizna pravila natjecateljima.

1.5 Nepravovremeno obavještavanje UNESCO-a


Od 1979. godine stara gradska jezgra s Dioklecijanovom palačom upisana je u UNESCO-ov svjetski registar kulturne baštine.

 
Budući da se splitska Riva nalazi unutar zaštićene zone (vidi sliku) gradska vlast morala je obavijestiti UNESCO o planiranom zahvatu na uređenju splitske Rive (vidi tekst članka 172.):

Operational Guidelines for the Implementation of the World Heritage Convention

  1. The World Heritage Committee invites the States Parties to the Convention to inform the Committee, through the Secretariat, of their intention to undertake or to authorize in an area protected under the Convention major restoration or new constructions which may affect the outstanding universal value of the property. Notice should be given as soon as possible (for instance, before drafting basic documents for specific project) and before making any decision that would be difficult to reverse, so that the Committee max assist in seeking appropriate solutions to ensure that the outstanding universal value of the property is fully preserved
Nažalost, gradske vlasti propustile su to izvršiti što je izazvalo pravu lavinu događanja koje je dovelo do privremenog prekida radova.
Nakon što se u rješavanje nastalog problema uključila Vlada republike Hrvatske i Ministarstvo vanjskih poslova uslijedilo je pismo isprike splitskog gradonačelnika Zvonimira Puljića (u prilogu) i žuran put konzervatora Gorana Nikšića i projektanta iz Studija 3LHD Saše Begovića u Pariz gdje su predstavili projekt uređenja najvažnijeg gradskog prostora stručnjacima UNESCO-a na čelu s Francescom Bandarinom, direktorom Svjetskog centra za kulturnu baštinu pri UNESCO-u. 

 
Nakon tog sastanka uslijedilo je UNESCO-vo odobrenje za nastavak radova.
Sva događanja u vezi UNESCO – a bila su popraćena u medijima, pa donosimo nekoliko važnijih tekstova na tu temu.

08.11.2006. – Slobodna Dalmacija
Piše: Mirjana Ćuk

NA ADRESU MINISTARSTVA KULTURE U ZAGREBU STIGLO UPOZORAVAJUĆE PISMO UGLEDNOG CENTRA ZA SVJETSKU BAŠTINU

UNESCO uzbunio Vladu zbog raskopane Rive

Nakon što smo primili pismo Centra za Svjetsku baštinu UNESCO-a u kojem se navodi da se na Rivi obavljaju opsežni građevinski radovi, odgovorili smo im da nije započeta nikakva gradnja, već da su u tijeku istražni radovi, kojima su prethodila geofizička arheološka ispitivanja na samoj rivi. Sukladno tome počelo se s iskopom uz stalni nadzor arheoloških ekipa — kazao je pomoćnik ministra kulture Jasen Mesić na jučerašnjoj konferenciji za novinare, dodajući kako će se ostatak radova obavljati uz nadzor konzervatora.
Ministarstvo je zamolilo žurni dolazak ekspertnog tima UNESCO-a i ICOMOS-a kako bi se njegovi članovi uvjerili da se radi o očitim nesporazumima, o čemu svjedoči i spominjanje kolodvora i rješavanje željezničkog čvora koji s početkom radova nema nikakve veze.
U Ministarstvu smatraju kako je nužno da stručnjaci UNESCO-a posjete Split jer su prilikom sličnih radova u Trogiru, prije nekoliko godina, iznijeli izrazito pozitivno mišljenje.

Oporbenjaci priželjkuju kritiku za betoniranje

Gradski vijećnici Veljan Radojković (SDP) i Joško Dvornik (HNS), koji su se ponajviše bavili novim izgledom popularne šetnice, slažu se da je stručnjake iz UNESCO-a trebalo pozvati i prije nego što su počeli radovi na uređenju.
— Žalosno je da je UNESCO o radovima obavijestilo Društvo prijatelja kulturne baštine. Nadam se da će UNESCO-ovi stručnjaci izraziti negativan stav oko središnjeg dijela Rive na kojem se planira postaviti beton — kazao je Dvornik.
Radojković se ne raduje stopiranju radova, iako je UNESCO trebalo i ranije kontaktirati.
L. KOVAČIĆ


Bandarinu ima tko pisati
Francesco Bandarin ne dolazi zbog anonimnog maila, nego zbog velikog broja pisama i poruka koje je dobio u vezi s radovima na Rivi — tvrdi Ljiljana Prebanda, predsjednica Udruge "Sunce", te priznaje da je u ime Udruge prije mjesec dana pisala UNESCO-ovu Centru za svjetsku baštinu.
— Još 16. listopada obratila sam se Mechtildu Rossleru, šefu Centra, i Anastasiji Tzigounaki, savjetnici za Europu i Sjevernu Ameriku, ali još mi nisu odgovorili. Zamolila sam ih da interveniraju i da nam pomognu u situaciji kada radovi prijete Palači. Napisala sam kako smatramo da predviđeni projekt nije pogodan za zaštićeni predjel grada, jer moderna arhitektura, neodgovarajući materijal i oprema nisu u skladu s tradicijom ni okolinom — navodi Prebanda.
Predsjednica "Sunca" je upoznala WHC i s protivljenjem velikog broja građana i 18 nevladinih udruga, kao i s činjenicom da se projekt započeo unatoč nedovoljnoj dokumentaciji.
T. SUMIĆ

Prijatelji baštine potaknuli reakciju
Društvo prijatelja kulturne baštine obratilo se UNESCO-u početkom rujna, doznajemo od dr. Ante Tukića, člana Društva i predsjednika Komisije za obnovu Splitske fontane.
— Pisali smo direktoru Centra za svjetsku baštinu Francescu Bandarinu da se Rivi sprema uređenje koje nije u skladu s tradicijom. Spomenuli smo i kako se ignorira odluka o ponovnom postavljanju fontane, ali Kopilicu nismo spominjali. Pismo smo završili molbom za savjet kako da zaštitimo vrijedno područje — ističe dr. Tukić te dodaje kako je u potpisu naveden naziv Društva.
Francesco Bandarin odgovorio je Anti Sapunaru, predsjedniku Društva, kako će razmotriti sve činjenice te upozorio na kršenje pravila iz članka 172. Konvencije ICOMOS-a, UNESCO-ova savjetodavnog tijela, prema kojem je gradska vlast trebala obavijestiti WHC o planiranim radovima.
— Upoznali smo ga s podatkom da se većina Splićana protivi postavljanju tehnobetona — navodi dr. Tukić.
T. SUMIĆ

Stopirani radovi u Kölnu i Dresdenu
UNESCO-ov World Heritage Committee (WHC) zaustavio je 2004. godine izgradnju pet velikih zgrada u neposrednoj blizini katedrale u Kölnu, jer bi se njihovim dovršetkom zaklonio pogled na zaštićeni spomenik kulture. WHC je intervenirao i 1995. u Egiptu, kada je pored piramida u Gizi trebala proći autocesta koja je prijetila narušavanju vrijednog arheološkog nalazišta, pa je u suradnji s tamošnjom vladom pronađeno kompromisno rješenje. U lipnju ove godine zaustavljena je gradnja mosta u Dresdenu kako bi se razmotrio njegov utjecaj na okoliš.
Kako se navodi na službenim stranicama WHC-a, pod prijetnjom brisanja katedrale s UNESCO-ova popisa zaštićene svjetske baštine, organizacija je 2004. obvezala gradsku vlast Kölna na suradnju pri proučavanju plana izgradnje novih visokih zgrada u blizini katedrale. Gradskoj je vlasti određeno redovito izvještavanje o provođenju preporuka, a zabranjeni su i budući radovi koji bi mogli negativno utjecati na izgled katedrale.
T. SUMIĆ

Poljanić: Struka prihvatila beton na trogirskoj šetnici
U dogovoru s tvrtkom "Konstruktor-inženjering", Grad je jučer prekinuo sporne radove na uređenju Rive, ali, kako doznajemo od Branka Poljanića, člana Poglavarstva zaduženog za urbanizam, privremeno zatišje neće utjecati na ranije zacrtane rokove. Sporni dio odnosi se na pripremu terena i postavljanje problematičnog tehnobetona, ali ostali radovi i jučer su nastavljeni normalnim tempom.
— Vjerujem da će se izaslanstvo UNESCO-a, na čelu s Franceskom Bandarinom, direktorom Centra za kulturnu baštinu, pozitivno očitovati o projektu uređenja Rive, jer ne vidim zašto bi nekome, pa tako i UNESCO-u, zasmetalo mijenjanje asfalta i dotrajalih instalacija. Beton je postavljen i na trogirskoj rivi, a gospodin Bandarin ga je tada s oduševljenjem prihvatio — tvrdi Poljanić, dodajući kako je gradonačelnik Zvonimir Puljić pozvao Bandarina da posjeti Split o gradskom trošku još prije mjesec dana, ali tada se nije pojavio.
— Tvrdim da grad star 1700 godina zahtijeva dolazak UNESCO-a ako postoji nekakav problem. Čudi me reakcija odgovornih u Parizu na temelju jednog anonimnog neargumentiranog pisma — smatra Poljanić.
Društvo arhitekata Split (DAS), ustanova koja je provela natječaj za Rivu, ovih dana namjerava poslati dopis UNESCO-u u kojem će Bandarinu i njegovim suradnicima objasniti čitav tijek prvog i drugog natječaja.
— Kako bi gospoda iz UNESCO-a imala potpuni uvid, uskoro ćemo im dati sve podatke oko natječaja i stručnosti ljudi koji su na tome radili — kaže Dražen Pejković, čelnik DAS-a.
Leo KOVAČIĆ
__________________________________________________________________________________
09.11.2006. - Slobodna Dalmacija
Piše: Tea Sumić

UNESCO: Split još nije na crnoj listi
U iščekivanju konkretnog odgovora UNESCO-ova Centra za svjetsku baštinu o dolasku njegova predsjednika Francesca Bandarina, potražili smo podrobnije informacije o anonimnom mailu koji je uzdrmao Centar i zaustavio radove na Rivi te o eventualnim posljedicama zbog nepoštivanja UNESCO-ovih konvencija.
— O sankcijama u slučaju nepoštovanja propisane procedure, prema onome što piše u njihovim konvencijama, znam koliko i vi, ali za sada ih još nitko ne spominje.
Ako u tim propisima stoji da se radovi mogu obustaviti, onda se, pod određenim uvjetima, mogu — kazala je Maja Franković, zamjenica predstojnika Stalne misije RH pri UNESCO-u u Parizu. Potvrdila je kako je Bandarin Stalnoj misiji proslijedio anonimni mail, no misiji nije stigla nikakva obavijest o službenim dopisima koje su Centru poslale splitske nevladine udruge "Sunce" i Društvo prijatelja kulturne baštine.
Dok UNESCO-ovi stručnjaci ne utvrde postojanje povrede međunarodnih pravila za očuvanje svjetske baštine i moguću prijetnju zaštićenom području Dioklecijanove palače s povijesnom jezgrom Splita zbog preuređenja Rive, izvjesno je tek kako su splitski konzervatori propustili na vrijeme obavijestiti Centar za svjetsku baštinu o nastupajućim opsežnim radovima. Time je prekršena odredba članka 172 Pravila za provođenje Konvencije o svjetskom naslijeđu.
Premda je Joško Belamarić, pročelnik Konzervatorskog odjela, svojedobno tvrdio kako je UNESCO upoznat sa svim detaljima, naknadno je gradonačelnik Zvonimir Puljić u izjavi za radio potvrdio sumnje kako UNESCO ipak nije bio obaviješten.
U spomenutom članku izričito je navedena obveza države članice konvencije da prije izrade projektnih planova za značajne građevinske radove u zaštićenom području obavijesti UNESCO-ov Komitet kako bi mogao sudjelovati u traženju rješenja koje će osigurati da se očuva spomenička vrijednost zaštićenog dobra. Ako je uzbuna opravdana, Komitet onda može razmotriti upisivanje područja na Listu ugrožene svjetske baštine, takozvanu crnu listu.
Od Elbe do Jeruzalema
Na UNESCO-ovoj "crnoj listi" trenutačno se nalazi 31 ugroženo kulturno dobro, između ostalih dolina Elbe kod Dresdena u Njemačkoj zbog izgradnje novoga mosta, grad Jeruzalem i njegove zidine, srednjovjekovni spomenici na Kosovu, nepalska dolina Kathmandu te Abu Mena, egipatski sveti kršćanski grad.

Brisanje s popisa zaštićene baštine
Prema UNESCO-ovim Pravilima za provođenje Konvencije o svjetskom naslijeđu, zaključi li Komitet za svjetsku baštinu da je vrijednost zaštićenog dobra narušena, može odrediti njegovo vraćanje u prvobitno stanje (članak 176 b), a ako su ispunjeni određeni uvjeti (između ostalih da je izloženo prijetećem utjecaju građevinskih projekata — članak 179 b iii), zaštićeno dobro se upisuje na Listu ugrožene svjetske baštine. Odbije li država suradnju ili je zaštićeno dobro nepovratno izgubilo svoje karakteristike, krajnja je sankcija njegovo brisanje s Popisa zaštićene svjetske baštine (članci 116, 176 d, 177 i 178).

Povratak na staro stanje
Komitet UNESCO-a stječe pravo, u suradnji s državom na čijem se području nalazi ugroženi objekt, odrediti mjere za njegovo vraćanje u prvobitno stanje te nadgledati njihovo provođenje, pri čemu se mogu koristiti sredstva iz posebnog UNESCO-ova fonda.

Tajanstveni "dom57" uzbunio Pariz
Premda nam potpuni identitet još nije poznat, doznali smo tko bi mogao biti pošiljatelj jednog od prvih, ako ne i prvog anonimnog maila upućenog UNESCO-u. Prateći raspravu na forumu portala Split-online.com, pronašli smo dio u kojem redoviti korisnik pod nadimkom "dom57" upućuje ostale za Rivu zabrinute forumaše na pisanje toj organizaciji.
U postu datiranom 7. srpnja "dom57" spominje odgovor od UNESCO-a te poručuje: "Ako su odgovorili meni, odgovorit će i vama." U drugom postu u raspravi s "Dišperadunom" "dom57" odaje: "Ja san ti stara baba (...) sidin doma i navigajen po internetu" te poslije u nekoliko navrata spominje Italiju. Spojimo li te podatke s jednako datiranim dijelom prepiske UNESCO-ova Centra za svjetsku baštinu i izvjesne gospođe Ine iz Rima, koji nam je u srpnju proslijedilo Društvo prijatelja kulturne baštine, čini se da smo na dobrom tragu..
____________________________________________________________________________________

16.11.2006. - Jutarnji list
Piše: Duška Čolović

Potpora UNESCO-a nije nas iznenadila

Vrlo sam zadovoljan, ali nisam iznenađen ocjenom UNESCO-ovih stručnjaka da radovi na Rivi ne ugrožavaju nego poboljšavaju stanje povijesne jezgre Splita, izjavio je splitski gradonačelnik Zvonimir Puljić.
Bila je to njegova reakcija nakon što su glavni projektant uređenja Rive Saša Begović iz Studija 3LHD te Goran Nikšić, pročelnik Odjela za staru gradsku jezgru, u srijedu poslijepodne u Parizu detaljno predstavili projekt uređenja najvažnijeg gradskog prostora stručnjacima UNESCO-a na čelu s Francescom Bandarinom, direktorom Svjetskog centra za kulturnu baštinu pri UNESCO-u.

- Očekivao sam pozitivnu ocjenu projekta jer je do sada Svjetski centar bio zasut netočnim i uznemirujućim informacijama. Sada, međutim, priča o Rivi gubi dramatičnost koju su joj pripisivali osporavatelji projekta uređenja - izjavio je gradonačelnik, koji još ne zna hoće li Francesco Bandarin posjetiti Split.

Podsjetimo, nakon pažljivog proučavanja projekta UNESCO-ovi stručnjaci ocijenili su da projekt značajno poboljšava stanje stare jezgre upisane na listu svjetske kulturne baštine jer uključuje obnovu infrastrukture,  racionalizira korištenje i namjenu prostora te protočnost pješačkog prometa.

Također su naglasili kako je u pitanju uređenja Rive poštovana sva procedura po međunarodnim standardima.

Ante Tukić iz Društva prijatelja kulturne baštine koje se više puta obraćalo UNESCO-u izražavajući neslaganje s projektom uređenja Rive izjavio je da će Društvo prihvatiti UNESCO-ovu ocjenu projekta, ali tek nakon što i članovi Društva budu prisustvovali razgovorima s predstavnicima UNESCO-a kako bi, rekao je Tukić, ta ustanova dobila objektivnu sliku, a Društvo izravnu informaciju o stavu Svjetskog centra za kulturnu baštinu. Tukić je dodao da Društvo nije imalo ništa protiv obnove infrastrukture nego protiv urbane opreme.
___________________________________________________________________________________

17.11.2006. - Slobodna Dalmacija
Piše: Tea Sumić i Leo Kovačić

Bandarin nije niti čuo drugu stranu

Odlazak Gorana Nikšića, pročelnika Odjela za staru gradsku jezgru, i Saše Begovića iz studija "3LHD" u UNESCO-ov Centar za svjetsku baštinu izazvao je burne reakcije oponenata budućeg izgleda Rive.
Posljednje vijesti iz Pariza, prema kojima je direktor Centra Francesco Bandarin odobrio radove na Rivi, nisu obeshrabrile Društvo prijatelja kulturne baštine, tvrdi dr. Ante Tukić, napominjući kako će poštovati Bandarinovu odluku, uz uvjet da je direktor bio točno informiran.
Dr. Tukić smatra kako je Nikšićev put u Pariz pokušaj pokajanja za grijehe zbog kršenja UNESCO-ove Konvencije koja konzervatore obvezuje na pravodobno obavještavanje te organizacije o provođenju značajnih radova u području pod njihovom zaštitom.
— Nikšić i Begović su pokušali postići prednost pred protivnicima projekta, potrošivši pritom novac poreznih obveznika. Ja se samo nadam kako će, nakon Bandarinova dolaska u Split, i druga strana dobiti priliku iznijeti svoje viđenje stvari — ističe dr. Tukić te upozorava kako je javnost o putu u Pariz doznala iz priopćenja Ureda gradonačelnika, te dodaje kako bi bilo zanimljivo UNESCO-ovo mišljenje dobiti iz prve ruke, jer, kaže, ne bi bilo prvi put da je priopćenje neistinito.
— U priopćenju se navodi kako je Bandarin zadovoljan projektom jer donosi poboljšanje infrastrukture. Nismo se ni bunili protiv uređenja, nego protiv nekih dijelova urbane opreme koji nisu u skladu s Palačom — tvrdi dr. Tukić.
I HNS-ovac Joško Dvornik smatra nekorektnim činjenicu da je samo jedna strana Banadarinu iznijela svoje argumente.
— Bandarin je obećao doći u Split kako bi razgovarajući s obje strane donio stav u vezi s uređenjem šetnice. Kako vidim, on je nakon izlaganja dvojice gradskih izaslanika pitijski izjavio kako će se stanje na Rivi nakon radova poboljšati, no nitko nije niti tvrdio suprotno — naglašava Dvornik.
Puljić očekivao zeleno svjetlo
Gradonačelnik Zvonimir Puljić jučer nije krio zadovoljstvo pozitivnim stavom UNESCO-ovih stručnjaka oko projekta središnjeg uređenja splitske Rive.
— Zadovoljan sam rezultatima koje je postiglo naše izaslanstvo, ali taj rezultat, za mene, nije neočekivan, ponajprije zbog uredno provedenog postupka i kvalitete projekta. Vjerujem da je situacija sada smirena i da će daljnji tijek radova proći bez uzbuđenja — kazao je Puljić, te dodao da ne zna hoće li Francesco Bandarin ili izaslanstvo UNESCO-a doći u Split.
— Takvo nešto ne mogu prognozirati, ali se njihovo mišljenje, ako dođu, sigurno neće promijeniti — kaže Puljić.
___________________________________________________________________________________

07.01.2007.
Slobodna Dalmacija – Piše: Denis Krnić

Opet smo pisali Bandarinu i molili ga da dođe radi Rive

Nikola Grabić, nekadašnji gradonačelnik Splita i jedan od najagilnijih članova "Društva prijatelja kulturne baštine", drži kako je nejasno zašto gradska vlast uporno ignorira stavove Društva i izbjegava otvoreni dijalog.
— Ne znam zašto nas se doživljava kao "oporbu". To je jedna nestvarna priča koja nema osnova. Naše društvo nije ni stranačka, ni interesna udruga, nego građanska udruga koju čine brojni sveučilišni profesori, akademici i intelektualci koji se cijeli život bave kulturnom baštinom grada.
Je li Društvo svojim javnim radom i stavovima proklamiranim u vezi s Rivom poremetilo nečije interese, pa vas se zbog toga zaobilazi?
— Gledajte, svatko tko prati događanja neka zaključi o čemu se radi. Mi nemamo skrivenih interesa, osim zaštite Rive kao izuzetnog graditeljskog i povijesnog naslijeđa.
Jeste li razgovarali s gradonačelnikom Zvonimir Puljićem?
— Nažalost, nismo, a ne zaslužujemo takav ignorantski odnos. Samo upozoravamo da se Riva ne može uređivati parcijalno, i to na način da se uređuje središnji dio, koji svojim rješenjem prejudicira i nameće buduće uređenje istočnog i zapadnog dijela Rive. Stav je većeg dijela struke da se Riva mora sagledavati kao stoljećima definirana cjelina.
Ali radovi su se već odavno zahuktali i nema povratka natrag, što sad?
— Natječajni rad se dobrano transformirao u izradi idejnog projekta, a posebno u glavnom projektu. Dakle, glavni projekt u mnogim elementima više ne nalikuje na natječajni rad. Ne postoji više obveza da natječani rad bude osnova za uređenje Rive. Na traženje konzervatora, vratit će se kameni obalni zid, što idejni projekt nije predviđao. Projekt sanacije obalnog zida koji se radi nije dio projekta na kojemu je dobivena građevinska dozvola. Također, konzervatori traže da se vrate kamene kolone duž Rive. Traže i kameno popločavanje uz rub obale sve do Matejuške. Ne znamo ni u kojem će opsegu biti kameno popločavanje. Uz južno pročelje kuća na Rivi do ulaza u podrume također se traži kameno popločavanje. Konzervatori sada traže i nesmetani protok pješaka između dvaju redova palmi prema zapadnome dijelu. Svojim su intervencijama suprojektanti postali i konzervatori, i izvođači, i consulting služba. Pitam se kako izvorni projektanti mogu dalje egzistirati kao autori? Oni više nisu autori, i da imaju imalo hrabrosti i obraza, oni bi se povukli jer je ovaj zadatak očito za njih bio prevelik. Sada se istodobno projektira i gradi.
Znači, građani će platiti 80 milijuna kuna za nešto za što ne znaju kako će u konačnici izgledati?
— Stručnjaci iz našeg društva ne znaju kako će Riva izgledati, pa kako bi to onda znali građani? Tajnovitost je ono što dominira cijelim projektom.
O prezentaciji arheoloških nalaza nitko ništa ne govori.
— Akademik Cambi je kazao da je trebalo poduzeti arheološko istraživanje uz prethodna sofisticirana geomagnetometarska snimanja. Ostaje veliki upitnik što je s arheološkim nalazima i kako će biti tretirani. Nađena je Dioklecijanova riva, ostaci mletačkoga kaštela te srednjovjekovni detalji rive i arheološki nalazi koji upućuju na razdoblja grada prije Dioklecijana. Bit će tragedija ako se to zatrpa betonom, a svi znamo da postoje metode kojima se ti vrijedni nalazi mogu prezentirati. Ako se doista žuri da politika na blagdan sv. Duje otvori Rivu, to je kontraproduktivno. Uvjeren sam da bi i sam sveti Duje danas molio da se Riva napravi u skladu s tradicijom i željom građana koja je svima jasna.
Navodno ste Bandarinu uputili novo pismo?
— Ponovno smo mu napisali pismo da je prijeko potrebno da dođe u Split, jer želimo da se na licu mjesta uvjeri što se radi, a na kraju krajeva, Bandarin je i dužan doći. Bandarinu je službeno izaslanstvo Grada nedavno predočilo projekt po kojemu se dobrim dijelom — više ne radi. Neprihvatljivo je da nitko od odgovornih iz državnih institucija koje se bave ovim problemom nije našao vremena doći u Split i razgovarati sa svim stranama. Dijalog je nužan.

Ipak, nakon svih tih događanja ostala je sumnja budući je Francesco Bandarin u svom pismu Društvu prijatelja kulturne baštine naveo da nema potrebe za njihovom intervencijom budući se radi o projektu koji je izabran na međunarodnom natječaju i unosi funkcionalna poboljšanja u odnosu na postojeće stanje!?


Ostalo je nejasno što je prezentirano UNESCO-u, jer nikakvog međunarodnog natječaja za uređenje Rive nije bilo, a o funkcionalnosti izvedenog rješenja najbolje govori proteklo vrijeme korištenja prostora Rive..

1.6 Nepoštivanje odredbi PUP-a povijesne jezgre grada Splita


Na prostoru Rive, prilikom raspisivanja Natječaja za izradu idejnog rješenja uređenja i urbane opreme središnjeg dijela splitske Rive, na snazi je bio PUP povijesne jezgre Grada Splita izrađen i donešen u skladu s planom šireg područja – GUP-a Grada Splita iz 1978. godine, te je priložen kao sastavni dio prostorno-planske dokumentacije Programa natječaja.
PUP povijesne jezgre vrijedi za Zona A (UNESCO)

Ako se raspisivač poziva na ovu aktualnu prostorno-plansku dokumentaciju, onda je interesantno pročitati što se u „Izmjenama i dopunama PUP-a povijesne jezgre“ iz 1997. godine kaže za „urbanu opremu“ – članak 8. stav 3:

3. URBANA OPREMA

3. 1. Sadržaj, oblikovanje i raspored urbane opreme utvrdit će se na temelju projekta urbane opreme. Projekt urbane opreme može se raditi za pojedine segmente (rasvjeta, informiranje, oglašavanje itd.) ali uvijek za ukupni prostor jezgre ili iznimno za dio jezgre koji predstavlja u kontekstu urbanog opremanja zasebnu cjelinu, a po prethodno dobivenoj suglasnosti Savjeta za povijesnu jezgru i Savjeta za urbanizam.
Projekt urbane opreme, ili nekoga njezina segmenta, donosi Gradsko poglavarstvo uz prethodnu verifikaciju na Savjetu za povijesnu jezgru i Savjetu za urbanizam.

3.2. U roku od 6 mjeseci od donošenja ovih odredaba Poglavarstvo Grada Splita donijet će planove za segmente urbane opreme:
- koncept rasvjete i izbor rasvjetnih tijela,
- sustav informiranja i oglašavanja s posebnim osvrtom na načine postavljanja i likovna
  rješenja natpisa (reklama) na pročeljima zgrada,
- projekt inventara urbane opreme.

3. 3. Projekti urbane opreme i njihova realizacija izrađuju se i za prostore za koje je predviđeno provođenje urbanističko-arhitektonskih natječaja, kako bi se do konačnog rješenja i uređenja tih prostora omogućilo njihovo kvalitetno opremanje i korištenje. Ako su provedenim urbanističko-arhitektonskim natječajem za pojedine prostore utvrđena i rješenja urbane opreme, opremanje tih prostora mora se provesti po tim, natječajem dobivenim, rješenjima.

3. 4. Za postavu bilo kojega segmenta urbane opreme u slobodnome prostoru, na zidnim površinama i na krovovima zgrada, a koji se ne definira projektima urbane opreme po postupku propisanom ovim Odredbama, potrebno je dobiti suglasnost Ministarstva kulture – Konzervatorskog odjela Split i Komisije Savjeta za povijesnu jezgru.

3. 5. Ako se u strukturi gradske uprave uspostavi stručno tijelo koje će voditi politiku urbanoga opremanja grada i verificirati projekte i rješenja te opreme, u aktima njegova osnivanja utvrdit će se forme participacije i suradnje sa Savjetom za povijesnu jezgru, njegovom Komisijom te Ministarstvom kulture – Konzervatorskim odjelom Split, a što je pretpostavka sagledavanja rješenja urbane opreme u jedinstvenom gradskom prostoru.

Odabrani rad 3LHD upravo radi sve obrnuto. Nije potreban komentar, uz napomenu da od zadane procedure nije bilo ni govora.

Također je posebno zanimljiv i članak 8. točka 4.3 u kojem je izričito navedeno :
„Pješačke prometnice u srednjovjekovnoj jezgri (prostor unutar srednjovjekovnih gradskih zidina) moraju biti popločane kamenom u tradicionalnoj postavi i obradi kamena“. - (vidi prilog)
 Nalazi li se prostor Rive unutar srednjovjekovnih gradskih zidina može se zaključiti iz priloženog crteža.

I potpunom laiku je jasno da se prilikom „uređenja“ Rive nitko od sudionika u ovom zahvatu nije pridržavao ovih važnih odredaba koje su kasnije prouzročile velike polemike.

1.7 Nepoštivanje odredbi GUP-a

 
Zona A (UNESCO)

Aktualni Generalni urbanistički plan grada Splita propisao je odredbe po kojima treba postupiti prilikom zahvata u zaštićenoj zoni stare gradske jezgre koja je pod zaštitom UNESCO-a od 1979. godine (Zona A). Mada je aktualni GUP donesen početkom 2006. godine, dakle prije raspisivanja Natječaja za izradu idejnog rješenja uređenja i urbane opreme središnjeg dijela splitske Rive, tih odredbi se ipak moralo pridržavati i prilikom zahvata na splitskoj Rivi i zbog njihove važnosti u cijelosti prenosimo taj dio GUP-a (GUP - temeljni prostorno-planski dokumnt koji utvrđuje pravila u organizaciji, korištenju i namjeni prostora i površina, kao i pravila o zaštiti prirodnih, kulturnih i povijesnih vrijednosti):
IZVADAK IZ GENERALNOG URBANISTIČKOG PLANA GRADA SPLITA

Članak 93.

9.2.1. Povijesne graditeljske cjeline Zona A

Zona A obuhvaća prostor grada koji je definiran gradnjom baroknih bedema u 17. stoljeću. Današnje granice navedenog područja, iskazane anagrafskim oznakama, pružaju se sljedećim pravcima: početak Trumbićeve obale do križanje iste s Tomićevom ulicom, ulicom Ban Mladenova do spoja sa ulicom Bana J. Jelačića i dalje do Matošića ulice do njenog spoja s Teutinom ulicom. Potom istom prema istoku do njenog spoja sa Sinjskom ulicom i dalje do spoja sa Zagrebačkom ulicom. Potom istom do spoja s ulicom Kralja Zvonimira, jugoistočnim rubom Poljane kneza Trpimira do Obale Lazareta.
Zoni A odgovara režim potpune konzervatorske zaštite povijesne urbane strukture, pejsažnih obilježja te pojedinačnih građevina, unutar koje je potrebno očuvati sva bitna obilježja prostorne i građevne strukture, određene topografijom, povijesnom građevnom supstancom, te raznolikošću namjena i sadržaja.

Mjere zaštite i odredbe za provedbu:

- sanacija i održavanje u povijesnom kontinuitetu očuvane urbane matrice, mjerila i slike naselja, povijesne graditeljske strukture, posebno vrijednih objekata i poteza, te postojeće i očuvane povijesne parcelacije,
- sanacija i održavanje svake zgrade koja je sačuvala izvorna graditeljska obilježja,
- restauracija svake zgrade koja je neprimjerenim zahvatima većim dijelom ili potpuno izgubila obilježja posebno vrijednog kulturnog dobra,
- održavanje i uređenje neizgrađenih površina i pripadajuće urbane opreme, vodeći računa o njezinim autentičnim elementima, kao što su javna rasvjeta, hortikulturna rješenja, uređivanje parcela, te predvrtova,
- sprječavanje nadogradnje ili dogradnje pojedinih zgrada ili pak neprimjerenih adaptacija kojima se bitno mijenja izvorna arhitektonska zamisao,
- očuvanje karakterističnih rješenja krovova i sprječavanje bitnih promjena gabarita i oblikovanja, budući da su dio autentičnog arhitektonskog rješenja i mjerodavni kao peta fasada u karakterističnoj slici naselja,
- principom postupnosti treba omogućiti odgovarajuću rekonstrukciju i ukidanje degradirajućih elemenata i sadržaja,
- nije dopuštena ugradnja graditeljskih elemenata i opreme koja nije u skladu s autentičnim elementima gradnje,
- za sve zahvate potrebno je ishoditi posebne uvjete i prethodno odobrenje nadležnog tijela za zaštitu kulturnih dobara, bez obzira na postojanje ili ne postojanje rješenja o registraciji ili preventivnoj zaštiti pojedinačnog kulturnog dobra. S obzirom na iznimnu spomeničku vrijednost zone A grada Splita u nacionalnim i međunarodnim okvirima, a sukladno obveznom naputku Ministarstva kulture o sadržaju konzervatorskih podloga za planove prostornog uređenja određuju se manja područja unutar zone A za koje je obvezna izrada konzervatorske studije. Izrada konzervatorskih studija moguća je na dijelovima predloženih zona ili na prostoru više povezanih zona. Nadležni Konzervatorski odjel može odrediti izradu konzervatorske studije kao metode zaštite nepokretnog kulturnog dobra i na prostorima koji u ovoj podlozi nisu izričito navedeni kao područja obvezne izrade konzervatorskih studija. Područja unutar zone A za koje je obvezna izrada konzervatorske studije:
1. RIVA - prostor od istočnih pročelja palače Bajamonti (Dešković) i franjevačkog samostana Sv. Frane na zapade do istočnog ruba Poljane kneza Trpimira uključujući prostor nekadašnjih Lazareta, Lučke kapetanije i Mletačkog mula. Prostor koji je u recentnoj prošlosti doživio veće promjene: nasipanja obale, izgradnje pročelja najuže jezgre grada prema moru, te posebice velika bombardiranja 1943. i 1944. godine kada je bitno promijenjena urbanistička situacija istočnog ruba predmetnog prostora.

Kako se postupilo prilikom uređenja središnjeg dijela splitske Rive i jesu li se u svemu primjenjivale prethodno navedene odredbe?

Analizirajući svaki pojedini graditeljski element i dio opreme postavljen na Rivu (nosači tendi, rasvjetni stupovi, stolice i stolovi, podna rasvjeta, tri vrste klupa, betonske ploče, srkalice - špine), kao i novo hortikulturno uređenje, i laiku je jasno da su grubo povrijeđene odredbe GUP-a u kojima je navedeno:
- nije dopuštena ugradnja graditeljskih elemenata i opreme koja nije u skladu s autentičnim elementima gradnje,
- održavanje i uređenje neizgrađenih površina i pripadajuće urbane opreme, vodeći računa o njezinim autentičnim elementima, kao što su javna rasvjeta, hortikulturna rješenja...
Unatoč svemu prije navedenom bivši „glavni splitski urbanist“ Branko Poljanić je svaku raspravu o uređenju Rive nastojao banalizirati svodeći sve na „sviđanje“ odnosno „nesviđanje“ izvedene Rive što je nedopustivo za osobu koja je zadužena i odgovorna za provođenje prije navedenih odredbi.

 
Jedan od sporednih elemenata urbane opreme koji svojom impostacijom, oblikom i predimenzioniraošću dominiraju splitskom Rivom

Sukladno odredbi GUP-a:
- principom postupnosti treba omogućiti odgovarajuću rekonstrukciju i ukidanje degradirajućih elemenata i sadržaja
za očekivati je da će se prilikom budućeg uređenja cjelovitog prostora Rive poštovati pravila prilikom građevinskih zahvata u povijesnim prostorima, te da će se ukloniti svi degradirajući elementi i sadržaji.

1.8 Sastav i rad Ocjenjivačkog suda


U prilogu donosimo izvadak iz kratkog Izvješća Ocjenjivačkog suda Natječaja za „uređenje“ splitske Rive:

Javni, državni, opći i pozivni, projektni, u jednom stupnju, anonimni
NATJEČAJ
Za izradu idejnog rješenja
UREĐENJA I URBANE OPREME SREDIŠNJEG DIJELA SPLITSKE RIVE

Grad Split – Gradsko Poglavarstvo i Društvo arhitekata Splita (DAS) objavljuju
REZULTATE NATJEČAJA

Ocjenjivački sud koji je djelovao u sastavu: gradonačelnik MIROSLAV BULIČIĆ dipl. jur. (Predsjednik), član Poglavarstva EDVARD KATAČIĆ dipl. ing. arh., IVANA BOIĆ dipl. ing. arh., JERKO ROŠIN dipl. ing. arh., (Dopredsjednik), dr. sc. HILDERGARD AUF FRANIĆ dipl. ing. arh., HRVOJE NJIRIĆ dipl. ing. arh., TONČI ŽARNIĆ dipl. ing. arh., IDIS TURATO dipl. ing. arh. – na V. plenarnoj sjednici održanoj dana 5. ožujka 2005. godine donio je većinom glasova slijedeće odluke:

I. NAGRADA
u neto iznosu 100.000,00 kuna dodjeljuje se radu pod šifrom „010“
Autor: 3LHD Projektni tim: SAŠA BEGOVIĆ, MARKO DABROVIĆ, TANJA GROZDANIĆ, IRENA MAŽER, SILVIJE NOVAK svi iz Zagreba
Suradnici: Kruno Szoersen, Ivan Milonja

Kao što je vidljivo iz priloženog Izvješća osim gradonačelnika Buličića svi članovi ocjenjivačkog suda su arhitekti. Također je važno kazati da je gradonačelnik Buličić jedini član Ocjenjivačkog suda koji nije glasao za rad Studija 3LHD (svoj glas dao je trećenagrađenom radu autora Danilov, Ivanišević, Mrčić). Također je zanimljivo da je radom Ocjenjivačkog suda predsjedavao dopredsjednik Jerko Rošin, jer gradonačelnik Buličić nije bio nazočan 05.03.2005. prilikom dodjeljivanju prve nagrade Studiju 3LHD, a svoje mišljenje je „kuvertirao“.

Neprihvatljivo je da o tako važnom javnom, povijesnom prostoru kao što je splitska Riva odluke donose pripadnici samo jedne struke, pa makar im konzultanti bili konzervator (Goran Nikšić) i sociolog (Inge Koludrović).
Svakako je potrebno u rad ocjenjivačkog suda uključiti znatno širi krug stručnjaka različitih profila, kao i obične građana ili predstavnike udruga građana.

Neshvatljivo je da se u obrazloženju Ocjenjivačkog suda navodi kako: „Rad zagrebačkog studija najsuvremenije interpretira zadanu temu....“, kao da se ne radi o zahvatu u povijesnom zaštićenom prostoru u kojem se svaki zahvat mora prilagoditi postojećem ambijentu.
Za isti rad dr. Duško Kečkemet kaže: „Njezini projektanti poništili su sav povijesni kontekst u kojem je ona nastajala dvije tisuće godina. Ne može se tako raditi u povijesnim gradovima, ne mogu se pregaziti povijesni slojevi“1.
Vrlo zabrinjavajuće i opasno djelovale su riječi docenta Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu i člana Ocjenjivačke komisije za ocjenu natječajnih radova Idejnog rješenja za uređenje i urbanu opremu središnjeg dijela splitske Rive, Tonča Žarnića koji je na javnoj raspravi2 o prvonagrađenom rješenju u prostorijama DAS-a 20.04.2005. godine izjavio: „Nema više ribara koji krpaju mrežu na Rivi. Danas tu žive sasvim drugi ljudi. Izbacimo memoriju iz ovoga.“, a na što mu je vrlo uzbuđeno i uzrujano odgovorio kolega Dinko Kovačić riječima: „ ... memoriju nećemo izbacivat jer je Riva zadnje uporište splitske osobnosti“.
Na istu temu reagirao je i Nenad Fabijanić, autor drugonagrađenog rada, koji je u tekstu objavljenim u Forumu Slobodne Dalmacije 07.05.2005. pod naslovom „Nije mi svejedno“3 izjavio:
Ribara je bilo i uvijek će ih biti na Matejuški, pa i onda kada im barke izguraju trajekti ili megajahte domaćih „bjelosvjetskih hohštaplera“. Biti ribar profesionalno je, psihološko i karakterno određenje. Ugledati raka na kornižu ili cipla u portu užitak je umještenog sjećanja koje ne traži komentar, posebno ne ignoriranje“.

Također je neshvatljivo da se u obrazloženju ocjenjivačkog suda za drugonagrađeni rad Nenada Fabijanića navodi da je: „... bez uporišta u povijesnoj genezi“, tim više što se radi o rješenju koje je jedino od svih radova uzelo u obzir prikazivanje arheoloških nalaza za koje je bilo očekivano da će se pronaći prilikom izvođenja radova.
Osobno je reagirao i autor drugonagrađenog rada Nenad Fabijanić tekstom objavljenim pod naslovom „Nije mi svejedno“3 iz kojeg izdvajamo slijedeće:
„Sudeći po rezultatima nedavno provedenog natječaj, ocjenjivački sud je koncept uređenja Rive temeljio na samosvojnom novumu i na univerzalnom rješenju.
O teoriji rezova i prijeloma, o secesionistima i avangardi (predvodnicima), o vizijama pro futuro ovdje, međutim nema govora. Riječ je o brzopletom, oktroiranom blefu.
Jer, stvarne suvremenosti nema bez projekata koji računaju na prošlost, tj. bez poštovanja zatečenog ili onog što je bilo. Jedno ne isključuje drugo. Naime, uvijek nanovo treba ispitivati granicu između onoga što se mora očuvati i onoga što se može novo graditi. Ona će se utvrđivati prema mjestu, situaciji i povijesnom trenutku. Potreba za njom je avantura s neizvjesnim ishodom, koji zahtjeva i znanje i kreativnost.
Prvoplasirani rad je proglašen projektom pro futuro, „kao i svi veliki dometi reventno neshvaćen“. On to jednostavno nije. To je kolaž importiranih uzoraka, možda realizabilna replika za trgove nekih novih naselja“.
Nažalost, izgleda da je upravo takvo razmišljanje prevladalo kod članova Ocjenjivačkog suda, koji su prihvatili rješenje za koje bivši ministar prostornog uređenja i povijesničar umjetnosti Zlatko Uzelac kaže: „Dizajn splitske Rive evidentno predstavlja najveći fijasko u povijesti arhitektonskih intervencija u urbano tkivo u Hrvatskoj. Ne samo u estetskom pogledu, on je funkcionalno neprihvatljiv jer ničemu ne služi“4. 

Po mišljenu dr. Stanka Piplovića u tekstu „Novo uređenje splitske Rive“ kada govori o članovima ocjenjivačkog suda navodi:
„Među članovima su bili istaknuti stručnjaci za urbanizam i arhitekturu, ali uglavnom bez dovoljno teoretskog znanja i praktičnog iskustva planiranja u povijesnim sredinama.“,
kao i:
„Iz svega proizlazi da se u konkretnom slučaju odluke donijeli nedovoljno kompetentne osobe u upravnim tijelima čija su znanja o problematici dosta skromna.“

Svakako je važno osvrnuti se i na mišljenje akademika Nenada Cambija koji je na predavanju o Rivi u prostorijama HAZU-a kazao:
"I konačno, bez obzira na moguću prosudbu o vrsnoći projekta izdvojena iz ambijenta u koji je nasilno implantiran, valja zaključiti da je Dioklecijanova palača doživjela neviđenu degradaciju. Nešto slično ne bi se smjelo više dogoditi."

Također, u Općim uvjetima Natječaja za  za izradu idejnog rješenja uređenja i urbane opreme središnjeg dijela splitske Rive, pod naslovom Programski elementi 6.3 Današnje korištenje prostora, točka d) naslova "zona neposrednog kontakta s morem" navedeno je:

"Zapadni dio obale će se konsolidirati i rekonstruirati  zadržavajući sve postojeće gabarite i vodeći računa o mogućnosti postave kamenog popločanja."

Poznato je da se prvonagrađeni rad nije pridržavao gore navedene odredbe, jer je na zapadnom dijelu obale, zapadno od Malog mula, predvidio proširenje tog dijela obale uz postavljanje skalinade i tzv. "wavebreaker"-a ispred skalinade.  

Postavlja se pitanje kako je moguće da rad koji se ne pridržava osnovnih programskih uvjeta Natječaja, bude proglašen pobjedničkim radom, umjesto da bude diskvalificiran zbog nepridržavanja Općih uvjeta Natječaja.
Nakon svih prethodnih iznošenja činjenica samo po sebi nameće se pitanje o kompetentnosti i odgovornosti ljudi koji su ocjenjivali radove.



1 Damir Šarac: „Duško Kečkemet: „Kerum bi mogao civilizirati Split“.Slobodna Dalmacija,
08.08.2009.
2 Marina Protić: „Može li nova Riva pomiriti suvremenost i uspomene“. Slobodna Dalmacija,
21.04.2005.
3 Nenad Fabijanić: „Nije mi svejedno“. Forum Slobodne Dalmacije, 07.05.2005.
4 Sandi Vidulić: „Urbanoj baštini prijete lažni spasitelji“. Slobodna Dalmacija, 21.08.2008.
Pretplati se na: Postovi (Atom)