U prilogu donosimo izvadak iz kratkog Izvješća Ocjenjivačkog suda Natječaja za „uređenje“ splitske Rive:
Javni, državni, opći i pozivni, projektni, u jednom stupnju, anonimni
NATJEČAJ
Za izradu idejnog rješenja
UREĐENJA I URBANE OPREME SREDIŠNJEG DIJELA SPLITSKE RIVE
Grad Split – Gradsko Poglavarstvo i Društvo arhitekata Splita (DAS) objavljuju
REZULTATE NATJEČAJA
Ocjenjivački sud koji je djelovao u sastavu: gradonačelnik MIROSLAV BULIČIĆ dipl. jur. (Predsjednik), član Poglavarstva EDVARD KATAČIĆ dipl. ing. arh., IVANA BOIĆ dipl. ing. arh., JERKO ROŠIN dipl. ing. arh., (Dopredsjednik), dr. sc. HILDERGARD AUF FRANIĆ dipl. ing. arh., HRVOJE NJIRIĆ dipl. ing. arh., TONČI ŽARNIĆ dipl. ing. arh., IDIS TURATO dipl. ing. arh. – na V. plenarnoj sjednici održanoj dana 5. ožujka 2005. godine donio je većinom glasova slijedeće odluke:
I. NAGRADA
u neto iznosu 100.000,00 kuna dodjeljuje se radu pod šifrom „010“
Autor: 3LHD Projektni tim: SAŠA BEGOVIĆ, MARKO DABROVIĆ, TANJA GROZDANIĆ, IRENA MAŽER, SILVIJE NOVAK svi iz Zagreba
Suradnici: Kruno Szoersen, Ivan Milonja
Kao što je vidljivo iz priloženog Izvješća osim gradonačelnika Buličića svi članovi ocjenjivačkog suda su arhitekti. Također je važno kazati da je gradonačelnik Buličić jedini član Ocjenjivačkog suda koji nije glasao za rad Studija 3LHD (svoj glas dao je trećenagrađenom radu autora Danilov, Ivanišević, Mrčić). Također je zanimljivo da je radom Ocjenjivačkog suda predsjedavao dopredsjednik Jerko Rošin, jer gradonačelnik Buličić nije bio nazočan 05.03.2005. prilikom dodjeljivanju prve nagrade Studiju 3LHD, a svoje mišljenje je „kuvertirao“.
Neprihvatljivo je da o tako važnom javnom, povijesnom prostoru kao što je splitska Riva odluke donose pripadnici samo jedne struke, pa makar im konzultanti bili konzervator (Goran Nikšić) i sociolog (Inge Koludrović).
Svakako je potrebno u rad ocjenjivačkog suda uključiti znatno širi krug stručnjaka različitih profila, kao i obične građana ili predstavnike udruga građana.
Neshvatljivo je da se u obrazloženju Ocjenjivačkog suda navodi kako: „Rad zagrebačkog studija najsuvremenije interpretira zadanu temu....“, kao da se ne radi o zahvatu u povijesnom zaštićenom prostoru u kojem se svaki zahvat mora prilagoditi postojećem ambijentu.
Za isti rad dr. Duško Kečkemet kaže: „Njezini projektanti poništili su sav povijesni kontekst u kojem je ona nastajala dvije tisuće godina. Ne može se tako raditi u povijesnim gradovima, ne mogu se pregaziti povijesni slojevi“1.
Vrlo zabrinjavajuće i opasno djelovale su riječi docenta Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu i člana Ocjenjivačke komisije za ocjenu natječajnih radova Idejnog rješenja za uređenje i urbanu opremu središnjeg dijela splitske Rive, Tonča Žarnića koji je na javnoj raspravi2 o prvonagrađenom rješenju u prostorijama DAS-a 20.04.2005. godine izjavio: „Nema više ribara koji krpaju mrežu na Rivi. Danas tu žive sasvim drugi ljudi. Izbacimo memoriju iz ovoga.“, a na što mu je vrlo uzbuđeno i uzrujano odgovorio kolega Dinko Kovačić riječima: „ ... memoriju nećemo izbacivat jer je Riva zadnje uporište splitske osobnosti“.
Na istu temu reagirao je i Nenad Fabijanić, autor drugonagrađenog rada, koji je u tekstu objavljenim u Forumu Slobodne Dalmacije 07.05.2005. pod naslovom „Nije mi svejedno“3 izjavio:
Ribara je bilo i uvijek će ih biti na Matejuški, pa i onda kada im barke izguraju trajekti ili megajahte domaćih „bjelosvjetskih hohštaplera“. Biti ribar profesionalno je, psihološko i karakterno određenje. Ugledati raka na kornižu ili cipla u portu užitak je umještenog sjećanja koje ne traži komentar, posebno ne ignoriranje“.
Također je neshvatljivo da se u obrazloženju ocjenjivačkog suda za drugonagrađeni rad Nenada Fabijanića navodi da je: „... bez uporišta u povijesnoj genezi“, tim više što se radi o rješenju koje je jedino od svih radova uzelo u obzir prikazivanje arheoloških nalaza za koje je bilo očekivano da će se pronaći prilikom izvođenja radova.
Osobno je reagirao i autor drugonagrađenog rada Nenad Fabijanić tekstom objavljenim pod naslovom „Nije mi svejedno“3 iz kojeg izdvajamo slijedeće:
„Sudeći po rezultatima nedavno provedenog natječaj, ocjenjivački sud je koncept uređenja Rive temeljio na samosvojnom novumu i na univerzalnom rješenju.
O teoriji rezova i prijeloma, o secesionistima i avangardi (predvodnicima), o vizijama pro futuro ovdje, međutim nema govora. Riječ je o brzopletom, oktroiranom blefu.
Jer, stvarne suvremenosti nema bez projekata koji računaju na prošlost, tj. bez poštovanja zatečenog ili onog što je bilo. Jedno ne isključuje drugo. Naime, uvijek nanovo treba ispitivati granicu između onoga što se mora očuvati i onoga što se može novo graditi. Ona će se utvrđivati prema mjestu, situaciji i povijesnom trenutku. Potreba za njom je avantura s neizvjesnim ishodom, koji zahtjeva i znanje i kreativnost.
Prvoplasirani rad je proglašen projektom pro futuro, „kao i svi veliki dometi reventno neshvaćen“. On to jednostavno nije. To je kolaž importiranih uzoraka, možda realizabilna replika za trgove nekih novih naselja“.
Nažalost, izgleda da je upravo takvo razmišljanje prevladalo kod članova
Ocjenjivačkog suda, koji su prihvatili rješenje za koje bivši ministar
prostornog uređenja i povijesničar umjetnosti Zlatko Uzelac kaže: „Dizajn
splitske Rive evidentno predstavlja najveći fijasko u povijesti
arhitektonskih intervencija u urbano tkivo u Hrvatskoj. Ne samo u
estetskom pogledu, on je funkcionalno neprihvatljiv jer ničemu ne služi“4.
Po mišljenu dr. Stanka Piplovića u tekstu „Novo uređenje splitske Rive“ kada govori o članovima ocjenjivačkog suda navodi:
„Među članovima su bili istaknuti stručnjaci za urbanizam i arhitekturu, ali uglavnom bez dovoljno teoretskog znanja i praktičnog iskustva planiranja u povijesnim sredinama.“,
kao i:
„Iz svega proizlazi da se u konkretnom slučaju odluke donijeli nedovoljno kompetentne osobe u upravnim tijelima čija su znanja o problematici dosta skromna.“
Svakako je važno osvrnuti se i na mišljenje akademika Nenada Cambija koji je na predavanju o Rivi u prostorijama HAZU-a kazao:
"I konačno, bez obzira na moguću prosudbu o vrsnoći projekta izdvojena iz ambijenta u koji je nasilno implantiran, valja zaključiti da je Dioklecijanova palača doživjela neviđenu degradaciju. Nešto slično ne bi se smjelo više dogoditi."
Također, u Općim uvjetima Natječaja za za izradu idejnog rješenja uređenja i urbane opreme središnjeg dijela splitske Rive, pod naslovom Programski elementi 6.3 Današnje korištenje prostora, točka d) naslova "zona neposrednog kontakta s morem" navedeno je:
"Zapadni dio obale će se konsolidirati i rekonstruirati zadržavajući sve postojeće gabarite i vodeći računa o mogućnosti postave kamenog popločanja."
Poznato je da se prvonagrađeni rad nije pridržavao gore navedene odredbe, jer je na zapadnom dijelu obale, zapadno od Malog mula, predvidio proširenje tog dijela obale uz postavljanje skalinade i tzv. "wavebreaker"-a ispred skalinade.
Postavlja se pitanje kako je moguće da rad koji se ne pridržava osnovnih programskih uvjeta Natječaja, bude proglašen pobjedničkim radom, umjesto da bude diskvalificiran zbog nepridržavanja Općih uvjeta Natječaja.
Svakako je važno osvrnuti se i na mišljenje akademika Nenada Cambija koji je na predavanju o Rivi u prostorijama HAZU-a kazao:
"I konačno, bez obzira na moguću prosudbu o vrsnoći projekta izdvojena iz ambijenta u koji je nasilno implantiran, valja zaključiti da je Dioklecijanova palača doživjela neviđenu degradaciju. Nešto slično ne bi se smjelo više dogoditi."
Također, u Općim uvjetima Natječaja za za izradu idejnog rješenja uređenja i urbane opreme središnjeg dijela splitske Rive, pod naslovom Programski elementi 6.3 Današnje korištenje prostora, točka d) naslova "zona neposrednog kontakta s morem" navedeno je:
"Zapadni dio obale će se konsolidirati i rekonstruirati zadržavajući sve postojeće gabarite i vodeći računa o mogućnosti postave kamenog popločanja."
Poznato je da se prvonagrađeni rad nije pridržavao gore navedene odredbe, jer je na zapadnom dijelu obale, zapadno od Malog mula, predvidio proširenje tog dijela obale uz postavljanje skalinade i tzv. "wavebreaker"-a ispred skalinade.
Postavlja se pitanje kako je moguće da rad koji se ne pridržava osnovnih programskih uvjeta Natječaja, bude proglašen pobjedničkim radom, umjesto da bude diskvalificiran zbog nepridržavanja Općih uvjeta Natječaja.
Nakon svih prethodnih iznošenja činjenica samo po sebi nameće se pitanje o kompetentnosti i odgovornosti ljudi koji su ocjenjivali radove.
1 Damir Šarac: „Duško Kečkemet: „Kerum bi mogao civilizirati Split“.Slobodna Dalmacija,
08.08.2009.
2 Marina Protić: „Može li nova Riva pomiriti suvremenost i uspomene“. Slobodna Dalmacija,
21.04.2005.
3 Nenad Fabijanić: „Nije mi svejedno“. Forum Slobodne Dalmacije, 07.05.2005.
4 Sandi Vidulić: „Urbanoj baštini prijete lažni spasitelji“. Slobodna Dalmacija, 21.08.2008.
