Projekt Bijela Riva. Riječ je o popločavanju Rive s kamenim pločama u cjelokupnoj dužini od Hrvojeve kule do fontane, s rješenjem izmještanja prometa i parkinga.
Međutim, namjera uređenja Riva bez provedbe arhitektonskog natječaja izazvala je brojne polemike. U kakvim okolnostima se proveo natječaj ilustrira članak Sandija Vidulića naslova „Ispravljanje krive Rive“ kojeg djelomično donosimo u nastavku.
"Kad su u medijima obznanjena imena pozvanih autora i arhitektonskih biroa sa kojima će se dogovoriti način ocjenjivanja i sastav žirija, konačno su na ovu svinjariju reagirale strukovne udruge. Osim Društva arhitekata Split, poziv na bojkot ovako planirane obnove Rive podržali su čelni ljudi Udruge hrvatskih arhitekata i Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu.
Drugim riječima, vrh struke svojim članovima je rekao da se okanu ćoravog posla. Među pozvanima je i Nenad Fabijanić, bivši predsjednik UHE, kojem su u intervjuima usta puna zalaganja za dignitet struke i koji se s pravom bunio protiv nakaznog ostakljenja i uređenja interijera Šegvićeve interpolacije na Perisitlu od Splitske banke. Tu je i Studio 3LHD s uglednim referencama. Dakle, u pitanju je “banket u blitvi” u koji su umočena i neka vodeća imena domaće arhitekture.
Pod pritiskom medija gradonačelik Miroslav Buličić je rekao da se mogu priključiti i drugi arhitekti, ali nije objasnio kako. Zaključio je da je “važna dinamika”, iz čega se vidi da on želi da se prije lokalnih izbora počne sa radovima, a možda i da svečano presiječe vrpcu na obnovljenoj rivi. A kako će ona biti obnovljena, to očito poteštata ne muči. Ako će svaki od osam najtecatelja dobiti između 20 i 30 tisuća kuna, kako se moglo pročitati, onda Buličićeva teza da je ovakvo rješenje jeftinije od javnog natječaja ne drži vodu.
Radi navedenih muljaža kuloari već kao favorita ističu arhitekta Vjekoslava Ivaniševića, tobože zbog Bulićićeve želje da postigne neformalnu “veliku koaliciju” s lokalnim HDZ-om (koji više ne proziva gradsku vlast, čak i kad ova očito griješi). Takvi tračevi, nažalost, logičan su proizvod nečuvene želje Gradskog poglavarstva da se izbjegne javni natječaj. Proceduralni mutež kakav je smišljen za splitsku Rivu, a koji bi trebali financirati porezni obveznici, doista nije zabilježen.
Unatoč svim manama, kao što su moguća namještanja članova žirija da bi se proguralo određenog arhitekta, javni natječaj je, u načelu, najdemokratskiji mehanizam odabira. Zato je javni natječaj i najbolja, ili bar najmanje loša, procedura za legitimaciju neke odluke.
Drugim riječima, vrh struke svojim članovima je rekao da se okanu ćoravog posla. Među pozvanima je i Nenad Fabijanić, bivši predsjednik UHE, kojem su u intervjuima usta puna zalaganja za dignitet struke i koji se s pravom bunio protiv nakaznog ostakljenja i uređenja interijera Šegvićeve interpolacije na Perisitlu od Splitske banke. Tu je i Studio 3LHD s uglednim referencama. Dakle, u pitanju je “banket u blitvi” u koji su umočena i neka vodeća imena domaće arhitekture.
Pod pritiskom medija gradonačelik Miroslav Buličić je rekao da se mogu priključiti i drugi arhitekti, ali nije objasnio kako. Zaključio je da je “važna dinamika”, iz čega se vidi da on želi da se prije lokalnih izbora počne sa radovima, a možda i da svečano presiječe vrpcu na obnovljenoj rivi. A kako će ona biti obnovljena, to očito poteštata ne muči. Ako će svaki od osam najtecatelja dobiti između 20 i 30 tisuća kuna, kako se moglo pročitati, onda Buličićeva teza da je ovakvo rješenje jeftinije od javnog natječaja ne drži vodu.
Radi navedenih muljaža kuloari već kao favorita ističu arhitekta Vjekoslava Ivaniševića, tobože zbog Bulićićeve želje da postigne neformalnu “veliku koaliciju” s lokalnim HDZ-om (koji više ne proziva gradsku vlast, čak i kad ova očito griješi). Takvi tračevi, nažalost, logičan su proizvod nečuvene želje Gradskog poglavarstva da se izbjegne javni natječaj. Proceduralni mutež kakav je smišljen za splitsku Rivu, a koji bi trebali financirati porezni obveznici, doista nije zabilježen.
Unatoč svim manama, kao što su moguća namještanja članova žirija da bi se proguralo određenog arhitekta, javni natječaj je, u načelu, najdemokratskiji mehanizam odabira. Zato je javni natječaj i najbolja, ili bar najmanje loša, procedura za legitimaciju neke odluke.
Dakako, međunarodni natječaj je još demokratskiji oblik procedure. Za projekte obnove i redizajna talijanskih luka u pravilu se natječu i netalijanski arhitekti. Gostujući u emisiji “Aktualno” JTV-a predsjednik DAS-a Jurica Jelavić najavio je da će se splitska udruga arhitekata zauzeti za međunarodni natječaj. Ali, za tisak je izjavio da je takav vid natječaja preskup za Rivu. Zaboravlja se da bi raspisivanje međunarodnog natječaja podiglo image Splitu, on bi se time predstavio kao ono što danas nije - otvoreni grad koji teži najkvalitetnijim rješenjima.
Splitska vlast očito ima problem da čak i javni natječaj nacionalnog tipa prepozna kao civilizacijski nivo ispod kojeg se ne bi smjelo ići kad je u pitanju određivanje vizualnog identiteta ključnih gradskih lokacija. Čak i kad se krovne strukovne organizacije dižu na noge, Poglavarstvo na to slabo trza. Iako se sve stranke prije izbora kunu da će slušati glas struke, ovdje se zorno vidi koliko treba vjerovati obećanjima političara, iz čijih će usta opet poteći med i mlijeko za godinu dana kad budu lokalni izbori.
Kroz par dana Poglavarstvo bi trebalo donijeti konačnu odluku oko procedure za redizajn Rive. U petak je u Banovini organiziran sastanak s pozvanim arhitektima na kojem, kako doznajemo, nije bilo znatnijeg pomaka. Upućeni tvrde kako su, unatoč svim pritiscima, male šanse da se gradska vlast odluči za kombinaciju javnog i pozivnog natječaja, a još manje da raspiše javni natječaj.
A što se tiče digniteta arhitektonske struke, uskoro će biti jasno da li pozvani arhitekti slušaju naputke UHE i arhitektonske Komore o bojkotu “sramotnog čina neambicioznih politikanata” ili pak više vole - gotovinu."
Splitska vlast očito ima problem da čak i javni natječaj nacionalnog tipa prepozna kao civilizacijski nivo ispod kojeg se ne bi smjelo ići kad je u pitanju određivanje vizualnog identiteta ključnih gradskih lokacija. Čak i kad se krovne strukovne organizacije dižu na noge, Poglavarstvo na to slabo trza. Iako se sve stranke prije izbora kunu da će slušati glas struke, ovdje se zorno vidi koliko treba vjerovati obećanjima političara, iz čijih će usta opet poteći med i mlijeko za godinu dana kad budu lokalni izbori.
Kroz par dana Poglavarstvo bi trebalo donijeti konačnu odluku oko procedure za redizajn Rive. U petak je u Banovini organiziran sastanak s pozvanim arhitektima na kojem, kako doznajemo, nije bilo znatnijeg pomaka. Upućeni tvrde kako su, unatoč svim pritiscima, male šanse da se gradska vlast odluči za kombinaciju javnog i pozivnog natječaja, a još manje da raspiše javni natječaj.
A što se tiče digniteta arhitektonske struke, uskoro će biti jasno da li pozvani arhitekti slušaju naputke UHE i arhitektonske Komore o bojkotu “sramotnog čina neambicioznih politikanata” ili pak više vole - gotovinu."
Nažalost, niti provedba javnog natječaja nije donijela ništa dobrog, osim što se glavni akteri stalno pozivaju na odlično odrađenu proceduru natječaja, mada su upravo u proceduri napravljene najveće i najteže pogreške koje imaju dalekosežne posljedice. Po mišljenju mnogih najveći problemi oko uređenja Rive direktna su posljedica loše pripreme natječaja.
Nakon raspisivanja natječaja ostala su otvorena mnoga pitanja kao što je pitanje obnove Monumentalne fontane, pitanje izgleda urbane opreme, pozicioniranja i izgleda štekata, pitanje prezentacije arheoloških nalaza, pitanje zelenih površina, prometno pitanje na zapadnom i istočnom dijelu Rive, pitanje obalne crte, pitanje rasvjete a posebno rasvjeta južnog pročelja Dioklecijanove palače, kao i pitanje sadržaja poslovnih prostora na Rivi Kad se svemu tome pridoda da nije posebno naglašena potreba poštivanja odredbi po kojima treba postupiti prilikom zahvata u povijesnim graditeljskim cjelinama, dade se zaključiti da se pripremi natječaja prišlo kao da se radi o nekoj livadi, a ne o najvažnijem gradskom prostoru koji je pod zaštitom UNESCO-a.
Tako Nenad Fabijanić, profesor na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu i autor drugonagrađenog rada na Natječaju za uređenje splitske Rive u tekstu objavljenom u Forumu Slobodne Dalmacije 07.05.2005. pod naslovom „Nije mi svejedno“ kaže:
„Ipak, nešto je očito nespretno odrađeno. Netko je u pripremi ovog posla morao odraditi ono što se sad dešava: pitati, konzultirati se, dati preduvjete, definirati konzervatorski vrlo precizne teze i tek nakon toga raspisati natječaj.
Paradoksalno, sad kad je stvar gotova, sada se frustrira ekipa sa zahtjevima koji su, međutim, vrlo realni. Tek sada su vrlo precizno definirali da vjerojatno uz Dioklecijanovu palaču na Rivi ne može doći rasterirani beton koji su ponudili mladi kolege iz grupe 3LHD, zbog sudara vertikale kamene palače i betona, koji je vrlo nespretan.“
Paradoksalno, sad kad je stvar gotova, sada se frustrira ekipa sa zahtjevima koji su, međutim, vrlo realni. Tek sada su vrlo precizno definirali da vjerojatno uz Dioklecijanovu palaču na Rivi ne može doći rasterirani beton koji su ponudili mladi kolege iz grupe 3LHD, zbog sudara vertikale kamene palače i betona, koji je vrlo nespretan.“
Mišljenje dr.sci. Ivane Prijatelj Pavičić, povjesničarke umjetnosti je slično:
„Kao prvo, ponavljam, bio je to na brzinu pripremljen arhitektonski natječaj za uređenje srednjeg dijela, koji nam je politika odlučila darovati za naše novce poreznih obveznika prije isteka mandata, kao i nekoliko godina prije, kad su nam darovali obnovu splitskog Đardina. Natječajni uvjeti nisu bili promišljeni, jer jednostavno u tom trenutku koji je izabrala politika nije postojala cjelovita projekcija splitske Rive za 21. stoljeće.“
Čak i predsjedavatelj ocjenjivačkog suda (u odsutnosti gradonačelnika Miroslava Buličića) Jerko Rošin, dan nakon odabira pobjedničkog rješenja dao je slijedeću izjavu za Jutarnji list u tekstu naslova: „Nije vrijeme za promjenu izgleda Rive“:
„Bio sam protiv natječaja jer smatram da je suvišan, odnosno preuranjen. Prije toga je trebalo definirati hoće li i pod kojim uvjetima Rivom teći promet jer su sve mediteranske rive prometne. Trebalo je također riješiti funkcionalnost prizemlja palače tako da točno znamo koji sadržaji tu ne mogu biti. Prema sadašnjim zakonima, bez problema možete dobiti dozvolu da na Rivi otvorite kovačnicu. Nije riješeno ni povezivanje Rive s ostatkom grada na njezinu istočnom i zapadnom rubu, odnosno sa dnom Marmontove i Pazarom. Ne želim ulaziti u kvalitetu radova i pokazanu kreativnost, nego naglasiti da je Grad preskočio obaviti sve prethodne radnje“
Također djeluju, najblaže rečeno, čudno njegove tvrdnje iznesene u kolumni „Što mi bi“
naslova „Zakonite rugobe“ gdje stoji:
„Događa se da u prostoru nikne nešto naprosto nakazno, neka gradnja koju nitko zdrave pameti ne bi dozvolio, a ipak bude „pokrivena“ svim mogućim potrebnim „papirima“
Također u daljnjem tekst govoreći o proceduri stoji: „Nešto je vjerojatno zanemario, previdio ili, pak, krivo procijenio. Ili je vjerovao u nešto u što se ne smije vjerovati.. Ili je zaboravio ono najbitnije – da se procedura bavi formom, a ne sadržajem.“
Čudno, pogotovo kad se promotri „timing“ objavljivanja izjava i kolumne. Naime, ocjenjivački sud za Rivu završio je svoj rad 05.03.2005., a izjava je objavljena dan poslije, a kolumna nešto manje od dva mjeseca nakon završetka rada ocjenjivačkog suda za Rivu.
Kad bi ove tvrdnje stavili u kontekst uređenja Rive u potpunosti bi bile točne.
Jutarnji list u tekstu Duške Čolović „Splitska Riva – Jedni je hvale, drugi zaobilaze u širokom krugu“ donosi izjavu prof. Ante Kuzmanić d.i.a. koji je na temu pripreme programa natječaja izjavio:
„Treće iskustvo kaže da iza tako velikih projekata mora stajati ozbiljan program. U splitskom slučaju već same podloge i raspis pokazali su da se nije ozbiljno pristupilo. Bez ozbiljne analize i jasne ideje u širem smislu - uključujući početak i kraj Rive, istočnu obalu, rješenje prometa u cjelini - nisu se mogle očekivati senzacionalne promjene“.
Sve prije navedeno trebalo bi poslužiti kao pouka prilikom budućeg uređenja istočnog i zapadnog dijela da se Riva mora prethodno sagledati cjelovito, uz vrlo jasno definirana i precizna pravila natjecateljima.
