Pod pojmom splitska Riva podrazumijeva se stoljećima definiran prostor od istočnih pročelja palače Bajamonti (Dešković) i franjevačkog samostana Sv. Frane na zapadu do istočnog ruba Poljane kneza Trpimira uključujući prostor nekadašnjih Lazareta, Lučke kapetanije i Mletačkog mula (GUP grada Splita).
Kao takva, Riva je u svojoj cjelini predodređena za ulogu urbane scene, masovnog okupljanja, raznih manifestacija, dnevnog boravka građana i predstavlja najveći gradski trg i jedinstvenu javnu pozornicu grada.
Stoga je neprihvatljiv pokušaj dobivanja idejnog rješenja za samo jedan dio Rive što je bio slučaj kad je Grad Split u suradnji s Društvom arhitekata Splita (DAS) raspisao „Natječaj za izradu idejnog rješenja uređenja i urbane opreme središnjeg dijela splitske Rive“.
Tako dr.sci. Ivana Prijatelj Pavičić, povjesničarka umjetnosti kaže u Vijencu od 09.10.2006. godine:
„U samom startu, u temi arhitektonskog natječaja bila je greška: natječaj je bio definiran za samo dio Rive – onaj od Marmontove ulice do Pazara, a ne za cjelinu. Ne trebamo se onda čuditi da ni natječajni uvjeti nisu mogli biti promišljeni na način koji bi iziskivao natječaj za cjelovitu Rivu. Ne slučajno, krenulo se baš od one trećine koja se nalazi ispred južne fasade Dioklecijanove palače. Krenulo se uređivati naš zajednički tinel izborom boje za jedan zid, parketa na podu, stola za ručavanje i pitara za prozore. Izbor regala, boje za preostala tri zida, slika na zidu, kauča i televizora ostavili smo za poslije – nekoj drugoj političkoj stranci koja pobijedi na idućim izborima?"
Još ranije 04.04.2004. godine u Slobodnoj Dalmaciji u tekstu naslova „ Riva, srozan ugled i izgled“ prof. Ante Sapunar kaže:
„U posljednje vrijeme zamisao o popločavanju Rive kamenom i uopće potreba za novim arhitektonskim rješenjem uzburkalo je ili nježnije rečeno senzibiliziralo splitsku javnost iz višestrukih razloga, od onog kako se predviđa njezin budući izgled do zašto pozivni, zatim kombinacija javnog i pozivnog natječaja; a već se 1997. godine imalo javni natječaj za idejno arhitektonsko uređenje Rive, i nadalje zašto se ovaj put insistira na parcijalnom rješenju umjesto, ako već prvi natječaj nije udovoljio sve uvjete, ne ponovi natječaj za cjelovito rješenje splitske Rive i time definitivno oblikuje konačno rješenje, a onda ovisno o financijskim mogućnostima, postupno ga i realizira."
Na istu temu dalje u tekstu stoji:
„Tako je po pitanju Rive već na startu počinjena pogreška jer umjesto da se otvorio natječaj za cjelovito rješenje Rive, ono se ograniči na prostorni obuhvat od osi Marmontove ulice do ulaza u Podrume, što je potpuno besmisleno jer se time otežava rješenje na spoju s Trgom F. Tuđmana a s druge strane parkiralištem i zgradom Lučke kapetanije. Nadalje bi se povećao kontrast između uređenog dijela Rive i ostatka na zapadnom dijelu kao i na istočnom dijelu, inače najkaotičnijem i najkompromitirajućem prostoru Rive."
Iz ovog je vidljivo da se još davno ukazivalo na pogrešku raspisivanja Natječaja za parcijalno uređenje Rive, ali te opravdane primjedbe nisu uvažavane.
Jasno je da je ovakav pokušaj dobivanja idejnog rješenja za samo jedan dio nedjeljive i definirane cjeline bez da se sagleda njen zapadni dio, veliki koncepcijski i proceduralni promašaj. Promašaj kojeg će se u budućnosti ipak moći ispraviti i to sagledavanjem cjelokupnog prostora Rive, poštujući pri tom povijesne slojeve i propise prilikom zahvata u povijesnim graditeljskim cjelinama.
