U svrhu jedinstvenog pristupa zaštite spomenika kulture Organizacija ujedinjenih naroda donijela je niz konvencija i preporuka čiji je potpisnik i Hrvatska. Kako je povijesnu jezgru Splita s Dioklecijanovom palačom zaštitio UNESCO 1979. godine kao svjetsku kulturnu baštinu, to grad Split međunarodni dokumenti posebno obvezuju. Najvažniji dokumenti su:
1. Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine
Preporuka o zaštiti na nacionalnom planu kulturnog i prirodnog nasljeđa
Oba dokumenta su usvojena na Generalnoj konferenciji Organizacije UN za prosvjetu,
znanost i kulturu na XVII zasjedanju u Parizu 1972. godine. U njima se izričito navodi:
- Kulturno nasljeđe predstavlja bogatstvo čija zaštita, čuvanje i popularizacija nameće državama odgovornost kako pred njihovim građanima tako i pred cijelom međunarodnom zajednicom.
- Kulturnoj baštini sve više prijeti uništenje, ne samo uslijed klasičnih uzroka propadanja, već i zbog promjena u društvenom i gospodarskom životu koje otežava stanje unošenjem novih fenomena oštećenja i razaranja.
- Kulturno nasljeđe treba smatrati cjelinom koja sadrži ne samo reprezentativna djela velike vrijednosti, već i skromne elemente koji su tijekom vremena dobili određenu vrijednost kao kulturno dobro.
- Mjesno stanovništvo treba biti neposredno uključeno u poduzimanje mjera za zaštitu i očuvanje i treba mu se obraćati u cilju dobivanja sugestija i pomoći, naročito u pogledu poštovanja kulturnog nasljeđa i nadzora nad njim.
2. Preporuka o zaštiti povijesnih i tradicionalnih cjelina i o njihovoj ulozi u suvremenom
životu je dokument donesen na generalnoj konferenciji UNESCO-a na XIX zasjedanju u Najrobiju 1976. godine i ukazuje da:
- Svuda po svijetu vrše se razna rušenja u ime ekspanzije ili modernizacije. Puno neznanja o tome što se uništava, nepromišljene i neodgovarajuće rekonstrukcije unose ozbiljnu štetu povijesnom nasljeđu.
- Svaku povijesnu i tradicionalnu cjelinu i njezinu okolicu treba promatrati u njenoj ukupnosti kao koherentnu cjelinu čija ravnoteža i posebna obilježja zavise od sinteze sastavnih dijelova. Prema tome, svi značajni elementi, uključujući ljudske aktivnosti, čak i najskromnije, imaju u odnosu na cjelinu značenje koje se mora poštivati.
- U vrijeme kada univerzalnost građevne tehnike i arhitektonskih forma prijeti da donese uniformizaciju, ljudskih naselja, očuvanje povijesnih i tradicionalnih cjelina može doprinijeti produbljivanju kulturnih i društvenih vrijednosti svojstvenih svakom narodu i doprinijeti obogaćivanju svjetskog kulturnog nasljeđa.
- Trebalo bi poticati osnivanje dobrovoljnih grupa za zaštitu, materijalno nezainteresiranih udruženja i ustanovljenje priznanja kako bi se nagradila primjerena ostvarenja u oblasti restauracije i prezentacije.
3. Amsterdamska deklaracija
Amsterdamski kongres, kruna Europske godine arhitektonskog nasljeđa 1975. godine
okupio je delegate iz svih krajeva Europe. Svesrdno je prihvatio Povelju koju je proglasio
Komitet ministara Savjeta Europe. U njoj se uz ostalo navodi:
- Puni razvoj dosljedne politike konzervacije zahtjeva široku decentralizaciju, kao i poštivanje lokalnih kultura. Očuvanje arhitektonskog nasljeđa ne smije biti samo stvar stručnjaka, podrška javnog mijenja je od naročitog značaja.
- Građani moraju na osnovu objektivne i potpune informiranosti uzimati stvarno sudjelovanje od izrade propisa do priprema odluke.
- Pod izgovorom ekspanzije ili modernizacije, rušenja, nerazumni i neadekvatni zahvati rekonstrukcije nanose ozbiljnu štetu povijesnom nasljeđu.
- Povijesna područja i njihov ambijent treba primjereno zaštićivati od štete svake vrste, posebno one koja proizlazi iz neprikladnog korištenja, nepotrebnih dodataka i krivo usmjerenih ili grubih promjena koje nisu u skladu s autentičnosti povijesnog područja.
Iz svega prije navedenog očito je da su građani morali biti uključeni prilikom radnji za uređenje splitske Rive. Ipak se Riva uređuje prvenstveno za građane Splita i oni imaju pravo izreći svoj sud.
Međutim, je li u „slučaju“ splitske Rive uvažavano mišljenje građana?
„U slučaju Rive investitor nije ni u kojoj fazi uključio javnost. Nitko od udruga građana koje se bave baštinom nije sudjelovao kod izrade programa ili bio član suda za ocjenu natječajnih radova. Treba naglasiti da ti poslovi ne spadaju u isključiv djelokrug rada stručnjaka Zbog važnosti svi su stanovnici s posebnog aspekta zainteresirani za oblikovanje njihovog grada i očuvanje njegovih vrednota kao poticajne životne sredine. Izložba prijedloga upriličena je tek pošto je ocjenjivački sud izabrao rješenja pa se formalno nije ništa moglo promijeniti.“
Građani Splita su ipak uzeli učešća prilikom „uređenja“ splitske Rive i to na više načina. Pisana su pisma medijima, gradskoj vlasti i međunarodnim institucijama, reagiralo se na javnim raspravama i izložbama, organizirane su javne tribine, raspravljalo se na internetskim forumima, priređivale su se izložbe, organizirane su peticije, provodile su se ankete, ljepilo se plakate i naljepnice, bilo je i prosvjeda i bacanja ograda u more, pa čak i pisanja pjesama i izvođenja javnih performansa. Međutim sve to nije bilo dovoljno da gradska vlast prekine svoj ignorantski stav prema javnosti.
1. Reagiranja građana ne izložbi idejnih rješenja
Od 11. do 19. 04. 2005. godine u Palači Milesi u organizaciji DAS-a upriličena je izložba 11 idejnih rješenja za Rivu, pa je u Slobodnoj Dalmacija od 15.04.2005. godine pod naslovom „Da je sriće, tako bi izgleda Žnjan“ objavljen slijedeći tekst:
„Ako je suditi po dojmovima upisanim u Knjigu dojmova u Palači Milesi gdje je još danas postavljena izložba idejnih rješenja uređenja i komunalne opreme središnjeg dijela Rive, građani Splita nisu baš oduševljeni prijedlozima arhitekata, iako ima i riječi pohvale.
— Adio, zauvik, moj dragi, stari, lipi Splite — poručio je posjetitelj Frane Terzić nakon razgledanja 11 izloženih radova. Jedan drugi Splićanin kratko i jasno je poručio što misli o ponuđenim idejama napisavši: "Hvala Bogu, neću doživit promjene Rive."
— Ako je Riva duša grada, najbolje da nagrade razdilite između Bugara, Mongola, a možete nać i koga iz Patagonije — poručio je očito "oduševljen" posjetitelj izložbe, dok je drugi zaključio kako "neki kao da nikad nisu bili u Splitu".
Negativne dojmove s izložbe ponijela je jedna stara Splićanka poručivši gradskim ocima da ostave Rivu Splićanima.
— Iako nas je malo, još smo tu. Ne mijenjajte Split Splićanima i ostavite nam ugođaj Mediterana — poručuje ona dodajući da može prihvatiti zamjenu asfalta pločama, ali običnim bijelima, da palme mogu ostati, treba proširiti štekate te pojačati rasvjetu. Iznad nečitkog potpisa jednog sugrađanina, između ostalog, piše:
— Pogled izbliza očekivano unosi tjeskobu. Otkriva strašne zadnje namjere onoga tko je natječaj raspisivao i zahtjeve postavljao. Prvonagrađeno rješenje je super, ali za Žnjan, za Rivu ni slučajno. Rad s replikom fontane i kristalnom palačom na mjestu business-rugla ima smisla. Ostalo loše.
— Sve skupa je 2+, prvonagrađeni rad -4 ili ovakav je triba bit Žnjan da je bilo sriće — ocijenio je Predrag Golub, a jedan je posjetitelj izložbe rješenje studia 3LHD ocijenio hrabrim i drukčijim, dok je ostale radove procijenio kao zahvate na već postojećim.
Neki pak misle kako drugonagrađeni rad prof. Nenada Fabijanića zaslužuje sve pohvale, što, po njihovu sudu, ne znači da i ostali nisu dobri, dok drugi misle kako bi kvalitetna rješenja trebalo tražiti u drugonagrađenom i trećenagrađenom radu, splitskog trojca Zoran Danilov, Vjeko Ivanišević i Niko Mrčić. Trećenagrađeni rad pojedinci smatraju najživotnijim.
Kapetan duge plovidbe Anđelko Medić, koji je jučer s kolegama pomorcima razgledao izložbu, kazao je kako su oni kategorično protiv izgradnje skalinade i skraćivanja zida jer će za nevremena poplavit obala. Uostalom, dodaje, za godinu dana uvatit će se školjke na skaline, djeca će upadat u more, a što se popločavanja i drugih intervencija tiče, nek se radi što hoće.
Velat Marijo iz Veloga Varoša traži i predlaže, između ostalog, da se vrati Bajamontuša u izvornom izdanju, da se "svi kućerci naslonjeni na južno pročelje sore, sve palme i visoko raslinje posijeku i zasadi nisko raslinje i da se na Gusarov dom sagradi peškarija". Među 20-ak dojmova upisanih u knjigu stoji i ovaj:
— Prozirni krov na štekatu za lude. S klupa prvonagrađenih tko će se moć dignit stariji od 20 godina, vodoskoci dobra ideja, zimski vrt ludorija.
Prema riječima domaćina u Palači Milesi, izložba je odlično posjećena, posjetitelji dolaze non-stop, pa ih zna biti i po 15-ak u jednom trenutku. Izložba je u Palači Milesi otvorena još danas od 10 do 12 i od 16 do 20 sati, a u utorak će biti postavljena u prostorijama Društva arhitekata, gdje će svim zainteresiranima u 19 sati o prvonagrađenom radu govoriti i Saša Begović iz Studija 3LHD, a pozvani su i ostali natjecatelji.“
— Adio, zauvik, moj dragi, stari, lipi Splite — poručio je posjetitelj Frane Terzić nakon razgledanja 11 izloženih radova. Jedan drugi Splićanin kratko i jasno je poručio što misli o ponuđenim idejama napisavši: "Hvala Bogu, neću doživit promjene Rive."
— Ako je Riva duša grada, najbolje da nagrade razdilite između Bugara, Mongola, a možete nać i koga iz Patagonije — poručio je očito "oduševljen" posjetitelj izložbe, dok je drugi zaključio kako "neki kao da nikad nisu bili u Splitu".
Negativne dojmove s izložbe ponijela je jedna stara Splićanka poručivši gradskim ocima da ostave Rivu Splićanima.
— Iako nas je malo, još smo tu. Ne mijenjajte Split Splićanima i ostavite nam ugođaj Mediterana — poručuje ona dodajući da može prihvatiti zamjenu asfalta pločama, ali običnim bijelima, da palme mogu ostati, treba proširiti štekate te pojačati rasvjetu. Iznad nečitkog potpisa jednog sugrađanina, između ostalog, piše:
— Pogled izbliza očekivano unosi tjeskobu. Otkriva strašne zadnje namjere onoga tko je natječaj raspisivao i zahtjeve postavljao. Prvonagrađeno rješenje je super, ali za Žnjan, za Rivu ni slučajno. Rad s replikom fontane i kristalnom palačom na mjestu business-rugla ima smisla. Ostalo loše.
— Sve skupa je 2+, prvonagrađeni rad -4 ili ovakav je triba bit Žnjan da je bilo sriće — ocijenio je Predrag Golub, a jedan je posjetitelj izložbe rješenje studia 3LHD ocijenio hrabrim i drukčijim, dok je ostale radove procijenio kao zahvate na već postojećim.
Neki pak misle kako drugonagrađeni rad prof. Nenada Fabijanića zaslužuje sve pohvale, što, po njihovu sudu, ne znači da i ostali nisu dobri, dok drugi misle kako bi kvalitetna rješenja trebalo tražiti u drugonagrađenom i trećenagrađenom radu, splitskog trojca Zoran Danilov, Vjeko Ivanišević i Niko Mrčić. Trećenagrađeni rad pojedinci smatraju najživotnijim.
Kapetan duge plovidbe Anđelko Medić, koji je jučer s kolegama pomorcima razgledao izložbu, kazao je kako su oni kategorično protiv izgradnje skalinade i skraćivanja zida jer će za nevremena poplavit obala. Uostalom, dodaje, za godinu dana uvatit će se školjke na skaline, djeca će upadat u more, a što se popločavanja i drugih intervencija tiče, nek se radi što hoće.
Velat Marijo iz Veloga Varoša traži i predlaže, između ostalog, da se vrati Bajamontuša u izvornom izdanju, da se "svi kućerci naslonjeni na južno pročelje sore, sve palme i visoko raslinje posijeku i zasadi nisko raslinje i da se na Gusarov dom sagradi peškarija". Među 20-ak dojmova upisanih u knjigu stoji i ovaj:
— Prozirni krov na štekatu za lude. S klupa prvonagrađenih tko će se moć dignit stariji od 20 godina, vodoskoci dobra ideja, zimski vrt ludorija.
Prema riječima domaćina u Palači Milesi, izložba je odlično posjećena, posjetitelji dolaze non-stop, pa ih zna biti i po 15-ak u jednom trenutku. Izložba je u Palači Milesi otvorena još danas od 10 do 12 i od 16 do 20 sati, a u utorak će biti postavljena u prostorijama Društva arhitekata, gdje će svim zainteresiranima u 19 sati o prvonagrađenom radu govoriti i Saša Begović iz Studija 3LHD, a pozvani su i ostali natjecatelji.“
20. 04. 2005. godine reagirala je i Komisija za obnovu Splitske fontane Društva prijatelja kulturne baštine i o tome Slobodna Dalmacije u tekstu Tee Sumić donosi tekst naslova „Bez fontane nema prave splitske Rive“ kojeg donosimo u cijelost:
"Treba poštovati prirodnu i urbanu sredinu Rive te nastojati da se urbanistički i drugi zahvati u nju uklope, stav je Komisije za obnovu Splitske fontane, u skladu sa Statutom Društva prijatelja kulturne baštine.
— Najbliži našoj želji za postavljanje fontane od svih projekata koje smo vidjeli na izložbi u Palači Milesi je onaj prijedlog autora Vjeke Ivaniševića, Nike Mrčića i Zorana Danila, jer uključuje fontanu. Mislimo da na Rivi nisu potrebni veliki zahvati. Treba poštovati ono što je sada, ali u skladu s onim što je bilo — rekao nam je Srđan Marinić iz Komisije za obnovu fontane.
Budući da je fontana podignuta 1880. i dio je kulturnog i civilizacijskog identiteta grada te dio urbanističke cjeline Prokurativa, kuće Dešković i crkve sv. Frane, Komisija za obnovu Splitske fontane traži njezino ponovno postavljanje. Podsjećaju da je fontana podignuta doprinosima građana Splita, bez obzira na političku opredijeljenost, kao spomenik dovođenju vode u grad i njezinu značenju za građane. Napominju da je obnova fontane u skladu s dosadašnjim inicijativama koje je 1990. pokrenulo tadašnje Izvršno vijeće Skupštine općine Split te da je dio Projekta Split 1700 koji je jednoglasno usvojen na sjednici Gradskog vijeća 6. travnja 1995. Stoga žele da se njihov stav uzme u obzir prilikom budućeg uređenja Rive."
— Najbliži našoj želji za postavljanje fontane od svih projekata koje smo vidjeli na izložbi u Palači Milesi je onaj prijedlog autora Vjeke Ivaniševića, Nike Mrčića i Zorana Danila, jer uključuje fontanu. Mislimo da na Rivi nisu potrebni veliki zahvati. Treba poštovati ono što je sada, ali u skladu s onim što je bilo — rekao nam je Srđan Marinić iz Komisije za obnovu fontane.
Budući da je fontana podignuta 1880. i dio je kulturnog i civilizacijskog identiteta grada te dio urbanističke cjeline Prokurativa, kuće Dešković i crkve sv. Frane, Komisija za obnovu Splitske fontane traži njezino ponovno postavljanje. Podsjećaju da je fontana podignuta doprinosima građana Splita, bez obzira na političku opredijeljenost, kao spomenik dovođenju vode u grad i njezinu značenju za građane. Napominju da je obnova fontane u skladu s dosadašnjim inicijativama koje je 1990. pokrenulo tadašnje Izvršno vijeće Skupštine općine Split te da je dio Projekta Split 1700 koji je jednoglasno usvojen na sjednici Gradskog vijeća 6. travnja 1995. Stoga žele da se njihov stav uzme u obzir prilikom budućeg uređenja Rive."
2. Reagiranje građana na javnoj raspravi
U prostorijama Društva arhitekata Splita (DAS) 20.04.2005. godine održana je javna rasprava o prvonagrađenom rješenju Studija 3LHD. Ni ta rasprava nije prošla bez polemika i brojnih primjedbi prisutnih građana. Slobodna Dalmacija je 21.04.2005. godine o tome objavila tekst autora Marine Protić: „Može li nova Riva pomiriti suvremenost i uspomene“
"Prema očekivanju, javna rasprava o prvonagrađenom idejnom rješenju uređenja i urbane opreme središnjeg dijela Rive održana u prostorijama Društva arhitekata izazvala je veliko zanimanje Splićana i protekla u polemičnim tonovima te oprečnim viđenjima budućeg izgleda splitskog dnevnog boravka. Projekt je predstavio Saša Begović, jedan od autora prvonagrađenog rješenja arhitektonskog studija 3LHD, kazavši kako su se pri njegovoj izradi vodili činjenicom da je Riva najznačajniji gradski javni prostor i poprište različitih društvenih događanja čiju integralnost treba sačuvati.
Sudionici rasprave naglaske su stavili su na štekate odmaknute od pročelja, skalinadu od Maloga mula prema crkvi sv. Frane, interaktivnu fontanu umjesto replike Bajamontijeve, podne plohe u pet nijansi sive s motivima mediteranske flore i faune te splitske povijesti umjesto postojećeg asfalta.
Jedna nezadovoljna gospođa "sa splitskim kolinom", kako se predstavila, pitala je, primjerice, Begovića zašto su štekati odmaknuti "kad su ljudi izabrali da se stisnu uza zid u prvi misec kad piju kavu na Rivi". Ante Jelaska dramatično je konstatirao kako se "ovdje događa pogreb" te autore, gradske oce i članove ocjenjivačkog suda upitao tko ih je ovlastio da pokopaju splitsku baštinu.
— Imali smo Đardin kao kulturnu baštinu, sad imamo pobačaj. Hoćete modernizirati Rivu, ajde sutra modernizirajte Peristil. Kamene ploče nisu za Rivu, po asfaltu ideš ko po tepisonu. Da 1947. vandali nisu srušili Bajamontijevu fontanu nego da ste je zatekli danas, ne biste je rušili da napravite nešto modernije. Valjalo je očekivati da ćete kao uvjet broj jedan staviti fontanu i od nje krenuti dalje — rekao je Jelaska.
Inge Tomić-Koludrović, konzultantica Ocjenjivačkog suda, kazala je kako se Peristil i Riva ne mogu uspoređivati jer je Peristil definiran, a Riva zrcali promjene koje je grad doživljavao kroz povijest. Da Bajamontijeva fontana nije srušena, bilo bi logično da ostane, ali neprihvatljivo je, misli ona, raditi danas repliku nečega što je bilo.
Venko Ćurlin, inženjer građevine-hidrotehničar, konstatirao je kako prvi put vidi da netko dio gradske luke pretvara u lukobran. Ne vidim svrhu skalinade, samo će netko lomit zube jer je sklisko, rekao je dodajući da ga skalinada podsjeća na Ganges, "samo fale vjernice koje ulaze u more da se polijevaju". Zanimalo ga je je li što uopće ostalo od postojećeg rješenja Rive te iznio mišljenje da ako se ne dira fontana i "ona sramota od Turističke palače", ne vidi potrebu da se išta radi osim uklone tepisoni i urede kafići.
Tonči Žarnić, docent s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, upozorio je kako je pravo pitanje za raspravu ima li izmijenjeni Split pravo na suvremenost i kako velegrad živi na moru.
— Nema više ribara koji krpaju mrežu na Rivi. Danas tu žive sasvim drugi ljudi. Izbacimo memoriju iz ovoga — rekao je, na što mu je replicirao kolega Dinko Kovačić:
— Nemam ništa protiv da se Riva napravi, ali memoriju nećemo izbacivat jer je Riva zadnje uporište splitske osobnosti. Jedno je gradit Rivu u Splitu, a drugo u Malmöeu. Treba imati mjeru u moderniziranju, Rivu treba pažljivo uredit, a ne izmijenit — poručio je dodajući kako posljednji natječaj za uređenje Rive možda nije uspio baš zato što su ga radili splitski arhitekti.
— Ako znamo da Bajamontijeva fontana mora doći tamo gdje je bila, da palme moraju biti iste visine, da mora ostati asfalt, zašto smo raspisali natječaj — sarkastičan je bio arhitekt Ante Kuzmanić.
Profesor s Likovne akademije Mirko Petrić zauzeo se za prvonagrađeno rješenje ističući kako je suvremeno, podložno promjenama i od svih ponuđenih predstavlja najmanje nasilje u prostoru, a zadržava sve postojeće sadržaje na Rivi.
— Imamo jako puno prošlosti, a jako malo mogućnosti. Ovaj rad vrlo nježno tretira urbana obilježja kojih je ostalo jako malo i sad imamo priliku osuvremeniti prostor — zaključio je.
Dogradonačelnik Ljubomir Urlić kazao je kako je gradskoj upravi dugo trebalo da smogne snage raspisati natječaj za uređenje Rive te da će najgore biti ako se ništa ne napravi, a svi su svjesni da Rivu treba upristojit i ušminkat. Ne valja, nastavio je, ljude natjerati da piju kavu u ambijentu kakav im se ne sviđa, ali najgore je da i ovaj trenutak propustimo i da se idućih 10 godina ništa ne događa. Preuzmimo dio odgovornosti da nešto na Rivi pridonesemo, poručio je.
Sudionici rasprave naglaske su stavili su na štekate odmaknute od pročelja, skalinadu od Maloga mula prema crkvi sv. Frane, interaktivnu fontanu umjesto replike Bajamontijeve, podne plohe u pet nijansi sive s motivima mediteranske flore i faune te splitske povijesti umjesto postojećeg asfalta.
Jedna nezadovoljna gospođa "sa splitskim kolinom", kako se predstavila, pitala je, primjerice, Begovića zašto su štekati odmaknuti "kad su ljudi izabrali da se stisnu uza zid u prvi misec kad piju kavu na Rivi". Ante Jelaska dramatično je konstatirao kako se "ovdje događa pogreb" te autore, gradske oce i članove ocjenjivačkog suda upitao tko ih je ovlastio da pokopaju splitsku baštinu.
— Imali smo Đardin kao kulturnu baštinu, sad imamo pobačaj. Hoćete modernizirati Rivu, ajde sutra modernizirajte Peristil. Kamene ploče nisu za Rivu, po asfaltu ideš ko po tepisonu. Da 1947. vandali nisu srušili Bajamontijevu fontanu nego da ste je zatekli danas, ne biste je rušili da napravite nešto modernije. Valjalo je očekivati da ćete kao uvjet broj jedan staviti fontanu i od nje krenuti dalje — rekao je Jelaska.
Inge Tomić-Koludrović, konzultantica Ocjenjivačkog suda, kazala je kako se Peristil i Riva ne mogu uspoređivati jer je Peristil definiran, a Riva zrcali promjene koje je grad doživljavao kroz povijest. Da Bajamontijeva fontana nije srušena, bilo bi logično da ostane, ali neprihvatljivo je, misli ona, raditi danas repliku nečega što je bilo.
Venko Ćurlin, inženjer građevine-hidrotehničar, konstatirao je kako prvi put vidi da netko dio gradske luke pretvara u lukobran. Ne vidim svrhu skalinade, samo će netko lomit zube jer je sklisko, rekao je dodajući da ga skalinada podsjeća na Ganges, "samo fale vjernice koje ulaze u more da se polijevaju". Zanimalo ga je je li što uopće ostalo od postojećeg rješenja Rive te iznio mišljenje da ako se ne dira fontana i "ona sramota od Turističke palače", ne vidi potrebu da se išta radi osim uklone tepisoni i urede kafići.
Tonči Žarnić, docent s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, upozorio je kako je pravo pitanje za raspravu ima li izmijenjeni Split pravo na suvremenost i kako velegrad živi na moru.
— Nema više ribara koji krpaju mrežu na Rivi. Danas tu žive sasvim drugi ljudi. Izbacimo memoriju iz ovoga — rekao je, na što mu je replicirao kolega Dinko Kovačić:
— Nemam ništa protiv da se Riva napravi, ali memoriju nećemo izbacivat jer je Riva zadnje uporište splitske osobnosti. Jedno je gradit Rivu u Splitu, a drugo u Malmöeu. Treba imati mjeru u moderniziranju, Rivu treba pažljivo uredit, a ne izmijenit — poručio je dodajući kako posljednji natječaj za uređenje Rive možda nije uspio baš zato što su ga radili splitski arhitekti.
— Ako znamo da Bajamontijeva fontana mora doći tamo gdje je bila, da palme moraju biti iste visine, da mora ostati asfalt, zašto smo raspisali natječaj — sarkastičan je bio arhitekt Ante Kuzmanić.
Profesor s Likovne akademije Mirko Petrić zauzeo se za prvonagrađeno rješenje ističući kako je suvremeno, podložno promjenama i od svih ponuđenih predstavlja najmanje nasilje u prostoru, a zadržava sve postojeće sadržaje na Rivi.
— Imamo jako puno prošlosti, a jako malo mogućnosti. Ovaj rad vrlo nježno tretira urbana obilježja kojih je ostalo jako malo i sad imamo priliku osuvremeniti prostor — zaključio je.
Dogradonačelnik Ljubomir Urlić kazao je kako je gradskoj upravi dugo trebalo da smogne snage raspisati natječaj za uređenje Rive te da će najgore biti ako se ništa ne napravi, a svi su svjesni da Rivu treba upristojit i ušminkat. Ne valja, nastavio je, ljude natjerati da piju kavu u ambijentu kakav im se ne sviđa, ali najgore je da i ovaj trenutak propustimo i da se idućih 10 godina ništa ne događa. Preuzmimo dio odgovornosti da nešto na Rivi pridonesemo, poručio je.
Begović: Razumijem emocije
— Emocije su mi jasne zbog važnosti lokacije. Za nas je ova rasprava jako bitna stvar da možemo osluhnuti bilo javnosti. Napominjem, ovo je još uvijek natječajni projekt. Usporedbe radi, most u Rijeci tri smo godine projektirali, a tri mjeseca radili — iznio je Saša Begović svoj dojam na kraju rasprave, dodajući kako je jako zadovoljan komentarima."
3. Mišljenje građana na „fokus grupama“
28.10. 2005. godine zaključkom Poglavarstva Grada Splita naručene su stručne i javne rasprave o prvonagrađenom radu Studija 3LHD i prijedlogu grupe građana za obnovu stare fontane. Rasprave su se održale na „fokus grupama“ (desetak skupina od po 10 – 12 sudionika različite profesionalne orijentacije i društvenog statusa) u organizaciji Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu pod vodstvom prof. dr. Anči Leburić.
Nažalost, te rasprave su bile samo puka formalnost, jer ništa od izrečenog nije usvojeno.
Na temu „fokus grupa“ nakon analize reagirao je sociolog prof. Boris Vušković tekstom objavljenim u Slobodnoj Dalmaciji od 12.04.2006. pod naslovom „Glas naroda za obnovu Bajamontuše“ i donosimo ga u cijelosti:
"Čim ovih dana uključite televizor, vidjet ćete na lokalnim postajama neku od brojnih rasprava o budućem izgledu Rive! I u tiskanim medijima posvećena je tome dolična pozornost, a provedena je i znanstveno utemeljena rasprava u sklopu fokus-grupa, što ju je vodila prof. dr. Anči Leburić.
Dabome, riječ je o natječaju za idejno rješenje uređenja središnjeg dijela Rive i prvonagrađenom radu zagrebačkih autora 3 LHD. Rasprava je pobudila javni interes i različit odnos prema idejnom rješenju u cjelini i pojedinim njegovim segmentima.
Fokusice su skupine ljudi posebnih socijalnih obilježja, od stručnih do statusnih i dobnih. Takvih grupa u istraživanju dr. Leburić bilo je desetak (aktivni i umirovljeni arhitekti, urbanisti, planeri; građevinari; kulturnjaci-muzealci; nevladine udruge; mladi). Sveukupno 61 osoba: 28 stručnjaka različitih profila razvrstanih u nekoliko grupa, te zasebna fokus-grupa od 33 srednjoškolca i studenta.
Opredijelili smo se za jednu od "vrućih" tema — za ili protiv obnove stare fontane, jer fontana, kako reče g. Božo Majstorović, "prelama cijelu priču". Znamo da taj problem tinja još od rušenja fontane, motiviranog isključivo političkim razlozima u sklopu žestokih sukoba od mirovnog ugovora i teritorijalnih pretenzija Italije, zatim prvih razgovora o mogućoj obnovi u toku snimanja Smojine serije, pa vrlo konkretne javne akcije za njezinu obnovu koju je vodio svojedobni pomoćnik ministra i brigadir Goran Pavlov (otvaranje bankovnog računa itd.). Ta akcija politički je prekinuta u Zagrebu i zamrla je čitavo desetljeće! Sada se ponovno otvorila rasprava u povodu idejnog rješenja Rive.
Sudionike rasprave razvrstali smo u dvije skupine s obzirom na to jesu li eksplicitno iskazali pozitivni ili negativni odnos spram obnove "Bajamontuše", a one koji se o tome nisu izjasnili držali smo "nesvrstanima". Radi preglednosti, zasebno smo izdvojili stavove stručnjaka od stavova mladih.
Stručnjaci su bili snažno podijeljeni: 12 stručnjaka je bilo za obnovu fontane, 10 protiv i 6 koji se o tome nisu zasebno izjasnili. Pravi splitski rezultat, pri čemu su ipak odnijeli prevagu oni koji bi obnovili fontanu!
Mladi su još jednom iznenadili! Naime, generacija koja je vidjela fontanu samo na fotografijama i u Smojinoj seriji snažnije se identificira s njom i bila je znatno odlučnija od stručnjaka, jer ih se gotovo triput više opredijelio za obnovu fontane (13) nego što ih je bilo protiv (5), dok su preostali poklonili pozornost drugim aspektima idejnog rješenja Rive (15).
Kad bismo saželi rezultate rasprave sudionika fokus-grupa, onda bi zagovaratelji obnove fontane bez ikakve dvojbe bili u većini (25), jer su gotovo dvaput brojniji od onih koji su protiv (15), a brojniji su čak i od "nesvrstanih" (21).
Valja reći da se popriličan broj protivnika obnove fontane pozivao na političke argumente, odnosno da bi obnova fontane "došla u krivo vrijeme", na što se metodološki i kritički različito osvrnuo g. Jurica Pavičić. Dometnuo bih i ovo: kada protivnici obnove fontane rabe politička uporišta, čini mi se da nisu svjesni kako upotrebljavaju onu apsolutno istu argumentaciju koja je negda i dovela do rušenja fontane! Po toj političkoj argumentaciji dalo bi se zaključiti kako svojedobno rušenje fontane nije bio emotivni vandalski čin, već obrana nacionalnog identiteta, odnosno mudra i dalekosežna politička odluka koja i danas nakon šezdeset godina ima rezona! Nevjerojatno!
No, neovisno o argumentaciji pobornika i protivnika obnove fontane, moramo se zapitati je li javno mnijenje, po kojemu bi fontanu ipak trebalo obnoviti, i stanovita obveza za Grad? Po mome mišljenju — da! Naime, čemu uopće javne rasprave ako su one samo formalne, a bilo bi nedemokratski i nesuvislo osporiti pravo građanima Splita da raspravljaju o ključnim vizurama svoga grada."
Dabome, riječ je o natječaju za idejno rješenje uređenja središnjeg dijela Rive i prvonagrađenom radu zagrebačkih autora 3 LHD. Rasprava je pobudila javni interes i različit odnos prema idejnom rješenju u cjelini i pojedinim njegovim segmentima.
Fokusice su skupine ljudi posebnih socijalnih obilježja, od stručnih do statusnih i dobnih. Takvih grupa u istraživanju dr. Leburić bilo je desetak (aktivni i umirovljeni arhitekti, urbanisti, planeri; građevinari; kulturnjaci-muzealci; nevladine udruge; mladi). Sveukupno 61 osoba: 28 stručnjaka različitih profila razvrstanih u nekoliko grupa, te zasebna fokus-grupa od 33 srednjoškolca i studenta.
Opredijelili smo se za jednu od "vrućih" tema — za ili protiv obnove stare fontane, jer fontana, kako reče g. Božo Majstorović, "prelama cijelu priču". Znamo da taj problem tinja još od rušenja fontane, motiviranog isključivo političkim razlozima u sklopu žestokih sukoba od mirovnog ugovora i teritorijalnih pretenzija Italije, zatim prvih razgovora o mogućoj obnovi u toku snimanja Smojine serije, pa vrlo konkretne javne akcije za njezinu obnovu koju je vodio svojedobni pomoćnik ministra i brigadir Goran Pavlov (otvaranje bankovnog računa itd.). Ta akcija politički je prekinuta u Zagrebu i zamrla je čitavo desetljeće! Sada se ponovno otvorila rasprava u povodu idejnog rješenja Rive.
Sudionike rasprave razvrstali smo u dvije skupine s obzirom na to jesu li eksplicitno iskazali pozitivni ili negativni odnos spram obnove "Bajamontuše", a one koji se o tome nisu izjasnili držali smo "nesvrstanima". Radi preglednosti, zasebno smo izdvojili stavove stručnjaka od stavova mladih.
Stručnjaci su bili snažno podijeljeni: 12 stručnjaka je bilo za obnovu fontane, 10 protiv i 6 koji se o tome nisu zasebno izjasnili. Pravi splitski rezultat, pri čemu su ipak odnijeli prevagu oni koji bi obnovili fontanu!
Mladi su još jednom iznenadili! Naime, generacija koja je vidjela fontanu samo na fotografijama i u Smojinoj seriji snažnije se identificira s njom i bila je znatno odlučnija od stručnjaka, jer ih se gotovo triput više opredijelio za obnovu fontane (13) nego što ih je bilo protiv (5), dok su preostali poklonili pozornost drugim aspektima idejnog rješenja Rive (15).
Kad bismo saželi rezultate rasprave sudionika fokus-grupa, onda bi zagovaratelji obnove fontane bez ikakve dvojbe bili u većini (25), jer su gotovo dvaput brojniji od onih koji su protiv (15), a brojniji su čak i od "nesvrstanih" (21).
Valja reći da se popriličan broj protivnika obnove fontane pozivao na političke argumente, odnosno da bi obnova fontane "došla u krivo vrijeme", na što se metodološki i kritički različito osvrnuo g. Jurica Pavičić. Dometnuo bih i ovo: kada protivnici obnove fontane rabe politička uporišta, čini mi se da nisu svjesni kako upotrebljavaju onu apsolutno istu argumentaciju koja je negda i dovela do rušenja fontane! Po toj političkoj argumentaciji dalo bi se zaključiti kako svojedobno rušenje fontane nije bio emotivni vandalski čin, već obrana nacionalnog identiteta, odnosno mudra i dalekosežna politička odluka koja i danas nakon šezdeset godina ima rezona! Nevjerojatno!
No, neovisno o argumentaciji pobornika i protivnika obnove fontane, moramo se zapitati je li javno mnijenje, po kojemu bi fontanu ipak trebalo obnoviti, i stanovita obveza za Grad? Po mome mišljenju — da! Naime, čemu uopće javne rasprave ako su one samo formalne, a bilo bi nedemokratski i nesuvislo osporiti pravo građanima Splita da raspravljaju o ključnim vizurama svoga grada."
Iz svega prije navedenog dade se zaključiti da je gradska vlast formalno uključila javnost u tri navrata i to: - na izložbi natječajnih radova u Palači Milesi;
- na javnoj raspravi u prostorijama DAS-a“
- na raspravama na tzv. „fokus grupama“
Nažalost, sve to je bila samo farsa jer unatoč argumentiranim reakcijama javnosti nije postojala niti želja niti dobra volja da se uvaže mišljenja građana.
4. Pisma i mišljenja građana
Takvo arogantno i bahato ponašanje gradske vlasti rezultiralo je brojnim tekstovima građana na temu uređenja Rive od kojih ćemo izdvojiti samo neke naslove poput:
„Bez fontane nema prave splitske Rive“ od 20.04.2005.
„Vlast ignorira želje građana“ od 13.09.2005.
„Odnit će nan more Rivu, dušu i pineze“ od 08.01.2006.
„Adio, Riva“ od 28.03.2006.
„Nije Riva Disneyland“ od 14.04.2006.
„Gradska vlast planira udar na Rivu“ od 03.05.2006.
„Riva u Poljanićevoj mješalici za beton“ od 06.06.2006.
„Splićani, ovo je prijevara“ od 18.10.2006.
Zbog važnosti prenijeti ćemo u cijelosti tekst Damira Šarca objavljen 28.03.2006. godine u Slobodnoj Dalmaciji pod naslovom „Adio, Riva“:
"Riva je pozornica Splita — prva je rečenica koju smo čuli na nedavnoj prezentaciji projekta "Nove Rive", upriličenoj u splitskoj gradskoj upravi za novinare iz — dvije redakcije, Slobodne i Jutarnjeg, u pet sati poslijepodne. Budući da su gradski urbanisti bili toliko oduševljeni projektom zagrebačkog arhitektonskog biroa 3LHD, jednostavno nije imalo smisla remetiti tu idilu neugodnim pitanjima o onome što smo vidjeli. Ti isti gradski urbanisti iskazali su se već na projektima starog austrijskog Đardina, danas temeljito ispražnjenog od građana, ili pak Marmontove, koja noću izgleda hladno poput prosekture, a ne glavne trgovačke ulice grada na Mediteranu.
Sve navodi na to da će sada danak platiti i Riva. Žalosno je, no čovjeku se učini da na sadašnjoj, zapuštenoj Rivi ima više Mediterana, makar i otrcanog, nego u pomodnom projektu koji je predstavljen. Ali zato smo uvjeravani kako su tehnobetonske ploče bolje od popločenja domaćim kamenom, jer ga, uostalom, danas postavljaju "u čitavom svijetu". Rasvjetni stupovi, koji će Splićane nužno podsjetiti na škverske dizalice, također su zadnji modni krik, kao i tende-projekcijska platna, koje će jače jugo vjerojatno preseliti na obronke Kozjaka. Umjesto "normalne" fontane, nove ili faksimilne Bajamontuše, vidjeli smo tek cijevi-vodoskoke, kakve danas ima svaki veći trgovački centar. Daleko od toga da u projekt nije uložen trud i talent, no on bi isto tako funkcionirao kao trg ili obala u bilo kojem gradu pod Uralom, na obali Bajkalskog jezera ili u Kaliforniji, zbog jednostavne činjenice da ne poštuje ni ambijent, ni povijesni okvir u kojem se projektira.
A Splićani nisu idioti, iako u Banovini to možda o njima misle, jer nas svakodnevno nazivaju i zaustavljaju na ulici šokirani onim što se sprema njihovoj Rivi. Građanska, laička ideja o Rivi koja bi bila elegantno uređena, kamenim popločenjem, kvalitetnom rasvjetom i urednim štekatima očito je iluzija. Jer će Riva, eto, prvi put u povijesti postati pozornica. A građani Splita valjda statisti."
Sve navodi na to da će sada danak platiti i Riva. Žalosno je, no čovjeku se učini da na sadašnjoj, zapuštenoj Rivi ima više Mediterana, makar i otrcanog, nego u pomodnom projektu koji je predstavljen. Ali zato smo uvjeravani kako su tehnobetonske ploče bolje od popločenja domaćim kamenom, jer ga, uostalom, danas postavljaju "u čitavom svijetu". Rasvjetni stupovi, koji će Splićane nužno podsjetiti na škverske dizalice, također su zadnji modni krik, kao i tende-projekcijska platna, koje će jače jugo vjerojatno preseliti na obronke Kozjaka. Umjesto "normalne" fontane, nove ili faksimilne Bajamontuše, vidjeli smo tek cijevi-vodoskoke, kakve danas ima svaki veći trgovački centar. Daleko od toga da u projekt nije uložen trud i talent, no on bi isto tako funkcionirao kao trg ili obala u bilo kojem gradu pod Uralom, na obali Bajkalskog jezera ili u Kaliforniji, zbog jednostavne činjenice da ne poštuje ni ambijent, ni povijesni okvir u kojem se projektira.
A Splićani nisu idioti, iako u Banovini to možda o njima misle, jer nas svakodnevno nazivaju i zaustavljaju na ulici šokirani onim što se sprema njihovoj Rivi. Građanska, laička ideja o Rivi koja bi bila elegantno uređena, kamenim popločenjem, kvalitetnom rasvjetom i urednim štekatima očito je iluzija. Jer će Riva, eto, prvi put u povijesti postati pozornica. A građani Splita valjda statisti."
5. Organiziranje izložbi
Kao reakcije javnosti na „uređenje“ Rive održane su i izložbe na temu Rive u organizaciji udruge građana Društvo prijatelja kulturne baštine Split. Tako su održane izložbe:
- 07. studenog 2005. godine izložba fotografija „Splitske fontana“ u Fotoklubu Split
- 21.ožujka.2006. godine izložba „Splitske vode od Dioklecijanova akvedukta, Splitske
(Monumentalne) fontane do našeg vremena“ u Galeriji Muzeja grada Splita
- 04. lipnja 2006. godine izložba „Monumentalna fontana na splitskoj Rivi“ u Hotelu The
Regent Esplanade u Zagrebu
- 14. lipnja. 2006. godine izložba „Riva dozvana iz zaborava“ u Muzeju grada Splita
Organiziranjem ovih izložbi htjelo se senzibilizirati javnost i upoznati ih s važnošću prostora na kojem će se obavljati radovi. Odaziv građana bio je dosta velik, a reakcije javnosti su bile upozoravajuće za gradsku vlast. Tako je u sedam dana održavanja izložbe u Fotoklubu Split bilo preko 5.000 posjetitelja, dok je više od 800 građana osjetilo potrebu da upiše svoje mišljenje o potrebi obnove Monumentalne fontane u knjigu dojmova.
03. svibnja 2005. godine na otvaranju tradicionalnog sajma cvijeća u Dioklecijanovim podrumima najveća atrakcija sajma bila je četiri metra visoka replika Monumentalne fontane izrađene od više vrsta cvijeća. Fontanu je izradilo desetak splitskih cvjećara udruženih u Cvjećarsku obrtničku sekciju i tako dalo svoj doprinos traženju građana za obnovom Monumentalne fontane.
6. Organiziranje javnih tribina i predavanja
U organizaciji Komisije za obnovu Splitske fontane Društva prijatelja kulturne baštine održane su dvije javne tribine na temu uređenja Rive i obnove Monumentalne fontane. Prva je održana u Palači Milesi uz sudjelovanje eminentnih splitskih stručnjaka.
Druga je održana 29.08.2006. godine pred prepunim gledalištem Kinoteke Zlatna vrata
Osim toga održano je i predavanje dr. Stanka Piplovića „Novo uređenje splitske Rive“ u prepunoj Palači Milesi u kojoj se vrlo kritički osvrnuo na rad uređenja Rive. I tu se još jednom iskazala velika briga građana Splita i stručnjaka oko događanja u vezi uređenja Rive.
7. Pokretanje inicijative za održavanje Tematske sjednice Gradskog vijeća Grada Splita
Društvo prijatelja kulturne baštine Split uputilo je više predstavki povodom uređenja Rive i to gradonačelniku Grada Splita Zvonimiru Puljiću, Poglavarstvu Grada Splita, Ministarstvu kulture i samom ministru kulture mr. Boži Biškupiću, pa čak i predsjedniku Vlade Republike Hrvatske dr. Ivi Sanaderu. Nažalost, suprotno „Zakonu o pravu na informaciju“ i uljudnom ophođenju, nikakav odgovor nikada nije dobiven.
Na inicijativu Društva prijatelja kulturne baštine i uz podršku grupe gradskih vijećnika održane su dvije tematske sjednice Gradskog vijeća Grada Splita na temu „Obnova Monumentalne fontane“ i „Uređenje Rive“.
8. Organiziranje prosvjeda
Sve je kulminiralo prosvjedima uoči i na dan početka radova na Rivi
9. Obavještavanje UNESCO-a
Nakon početka radova mnogobrojni nezadovoljni građani zgroženi ignoriranjem gradskih vlasti odlučili su upozoriti i svjetsku javnost oko problema uređenja Rive. Tako je obaviješten i UNESCO pod čijom zaštitom se nalazi i područje Rive. Unatoč negodovanju građana i neovisne stručne javnosti intervencijom Vlade republike Hrvatske otklonjena je mogućnost dolaska predstavnika UNESCO-a u Split (vidi poglavlje Nepravovremeno obavještavanje UNESCO-a).
10. Objava plaćenog oglasa
Ugostitelji sa splitske Rive u nakani da skrenu pozornost javnosti na svoje probleme objavili su oglas pozivajući građane Splita da ih podrže u njihovim zahtjevima za poboljšanje stanja na Rivi. O odnosu gradske vlasti prema ugostiteljima s Rive najbolje govori izjava Branka Poljanića u tekstu „ Vlasnici kafića na Rivi neće postaviti štekate“ objavljena u Slobodnoj Dalmaciji od 15.05.2007. godine:
„Tko ne želi uzeti najam po našim uvjetima, niti ne mora, a što se tiče bojkota, mogu samo reći da me već naveliko zivkaju zainteresirani vlasnici kafića smještenih s druge strane zidina Palače — zaključuje Poljanić.“
Blamaža oko štekata završila je poklanjanjem stolica i stolova i prešutnim odobravanjem postavljanja suncobrana, stolova i stolica po slobodnom izboru ugostitelja.
11. Pokretanje peticija
Nadalje, u organizaciji neovisnog portala split online http://www.split-online.com/ organizirano je potpisivanje peticije „Splitska Riva uvod u katastrofu“ putem interneta.
Tekst peticije donosimo u cijelosti.
Cijenjeni građani Splita,
svjedoci smo još jednog sramotnog ponašanja gradskih vlasti prema nama, građanima Splita. Usudili su se dirnuti i "urediti" Rivu našim novcima, a da nisu smatrali potrebnim pitati nas kakvu Rivu želimo. Nmetnuli su nam hladnu i sterilnu Rivu, okovanu u čelik i beton, ne prežužući pri tom pogodovati podobnim pojedincima.
Nažalost, čini se da je ovo tek uvod pravom ataku na najvrjednije prostore stare gradske jezgre i Dioklecijanove palače (Izmjene i dopune PUP-a za staru gradsku jezgru predviđaju značajne, ali ne i "bezopasne" zahvate na 21-oj lokaciji u zaštićenoj staroj gradskoj jezgri).
Ovo i ovakvo "uređenje" Rive, pozivajući se na zakone i pravila struke i istovremeno izigravajući ih, samo je još jedno u nizu skandaloznih postupaka gradskih vlasti uništavanja najvrjednijih gradskih prostora. Sjetimo se samo Đardina, gdje smo umjesto uređenog scesijskog perivoja dobili hladni i odbojni trg sa zelenim otocima. Da ne spominjemo devastacije na padinama Marjana, Žnjan... a sve, naravno, utemeljeno na zakonu i pravilima struke. Sada se to dogodilo ispred Dioklecijanove palače, spomenika svjetske kulturne baštine, na našoj splitskoj Rivi.
Kao i mnogo puta do sada građani su samo nijemi promatrači sramotnih događanja u gradu, nemoćni da iskažu svoje mišljenje. Po međunarodnim konvencijama o zaštiti prirodne i kulturne baštine građani moraju neposredno biti uključeni u poduzimanju mjera za zaštitu i očuvanje kulturnog naslijeđa.
I zato, dragi građani Splita, iskažite protivljenje daljnjoj devastaciji najvrjednijih gradskih prostora i potpišite peticiju protiv ovakvog "uređenja" splitske Rive.
Za vjerodostojnost peticije molimo potpisati peticiju Vašim imenom i prezimenom, adresom i datumom rođenja. Hvala.
Kako se ignoriranje građana i javnosti i dalje nastavilo uslijedila je peticija „Vratite nam našu Rivu“. Koju je potpisalo više od 12.000 građana Splita tijekom četiri hladna zimska dana koliko je trajalo potpisivanje. Evo što o tome donosi Slobodna Dalmacija 23.11.2008 godine u tekstu „12.0000 građana: Vratite nam našu Rivu“ autora Saše Horvata:
Doli jarboli
Splićani masovno podržali peticiju građanske inicijative ‘za split’
Prema prvim informacijama, peticiju “Vratite nam našu Rivu”, koju je pokrenula građanska inicijativa “Za Split” pozivajući se na Amsterdamsku deklaraciju prema kojoj građani moraju biti neposredno uključeni u poduzimanje mjera za zaštitu i očuvanje kulturnog naslijeđa, potpisalo je između 11 i 12 tisuća građana Splita!
Razlozi peticije su, kako kažu inicijatori, užasni čelični nosači na Rivi, stupovi rasvjete, promašen pristup uređenja te želja da ugostiteljska oprema bude funkcionalnija i izabrana od struke.
- Ova peticija nema nikakve veze s izbornim vremenom, iako su nas neki htjeli uključiti u svoju kampanju. Akciju smo pripremali već dva mjeseca. Bilo je i pritisaka da odustanemo u zadnji čas, a meni su čak i gume na automobilu probušili - kazao nam je glavni koordinator Altruist centra i aktivni član građanske inicijative “Za Split” Vojko Ivica. Ivica je, dodaje, oduševljen odazivom građana, te kaže kako neki mjesecima nisu izlazili iz kuće, ali su došli podržati peticiju.
- Ova peticija nema nikakve veze s izbornim vremenom, iako su nas neki htjeli uključiti u svoju kampanju. Akciju smo pripremali već dva mjeseca. Bilo je i pritisaka da odustanemo u zadnji čas, a meni su čak i gume na automobilu probušili - kazao nam je glavni koordinator Altruist centra i aktivni član građanske inicijative “Za Split” Vojko Ivica. Ivica je, dodaje, oduševljen odazivom građana, te kaže kako neki mjesecima nisu izlazili iz kuće, ali su došli podržati peticiju.
- Bio je izrazito velik odaziv mladih te smo zbog toga i tražili da se upiše godište kako bismo mogli službeno pokazati koliko mladih je potpisalo peticiju - ističe Ivica.
Građani su ujedno mogli upisati svoje mišljenje o Rivi i u Knjigu dojmova, iz koje će neki osvrti biti izvađeni i rečeni javnosti.
Građani su ujedno mogli upisati svoje mišljenje o Rivi i u Knjigu dojmova, iz koje će neki osvrti biti izvađeni i rečeni javnosti.
- Rezultati peticije biti će upućeni Gradu, Ministarstvu za prostorno uređenje i zaštitu okoliša te njihovu uredu u Splitu, UNESCO-u te Francescu Bandarinu, direktoru Centra za svjetsku baštinu, koji se oglušio na naša upozorenja o zatrpavanju vrijednih arheoloških iskopina. Nadamo se da će peticija napokon omogućiti dijalog između gradske uprave i građana. Želimo vratiti duh Rive, a tako i duh grada Splita, jer nam je to oteto - zaključio je Ivica.
Peticija se, podsjetimo, potpisivala na mnogim lokacijama u Splitu, od ponedjeljka do četvrtka, a akciji su se samostalno odazvali i ugostitelji s Rive ispred čijih se objekata moglo potpisati peticiju i reći svoje mišljenje o glavnoj gradskoj šetnici.
Vrlo je zanimljiv reakcija gradonačelnika Ivana Kureta koji je u emisiji Iskoristi dan na Kanalu 5 u razgovoru s urednikom Šundovom vezano za peticiju izjavio:
„jer ne znam šta konkretno se misli kad se kaže vratite mi Rivu onakvu kakva je bila. Da li onaj asfalt, one rupe na asfaltu, one neuredne plastenike, staklenike, izbušene fasade, ne znam, one, one tende u milijun boja itd. itd. Milijun reklama, obalu koja je podlokana, instalacije koje su dotrajale, smrad, nered itd. Zar zaista netko želi vratit to na splitsku Rivu. Jer to je ono prvo što meni padne na pamet kad pročitam jedan takav dopis“.
Razmišljanje i percepcija gradonačelnika bila bi sasvim opravdana da tekst peticije nije bio ovakav:
Ostaje nejasno kako je iz ovakvog teksta peticije gradonačelnik Ivan Kuret shvatio da netko želi vratiti: „onaj asfalt, one rupe na asfaltu, one neuredne plastenike, staklenike, izbušene fasade, ne znam, one, one tende u milijun boja itd. itd. Milijun reklama, obalu koja je podlokana, instalacije koje su dotrajale, smrad, nered itd“.
Ignoriranje građana nastavilo se i 14.12.2007. godine kada se gradonačelnik, niti njegov izaslanik nisu pojavili na uručivanju 12.000 potpisa građana Splita sa zahtjevima za „popravak“ Rive.
12. Izjašnjavanje javnosti putem anketa
Još jedan aspekt ignoriranja mišljenja građana ogleda se i u rezultatima nekih od provedenih anketa na temu splitske Rive. Jedna od prvih provedenih anketa bila je u emisiji HTV-a Otvoreno u kojoj su gosti bili Miljenko Domijan, Nenad Cambi, Nikola Grabić, Saša Begović i Željko Jerkov. Tom prilikom se čak 94% gledatelja izjasnilo da je kamen bolje rješenje za popločavanje Rive od betona.
Slobodna Dalmacija je 18.06.2008. donijela članak Nikoline Lulić o provedenoj anketi naslova „Anketa portala Slobodne: Minjajte cilu Rivu, a ne samo štekate“ koji ucijelosti prenosimo:
Na Rivi treba jednostavno sve promijeniti! Također treba kazniti i ovu nesposobnu gradsku vlast na sljedećim lokalnim izborima u svibnju 2009. godine, koja je i dovela Rivu u ovakvo stanje. Potrošili su 88 milijuna kuna na nju - osminu proračuna Grada. Zar to nije sramota?!”
'Nećemo ovakvu Rivu’
Ovo je samo jedan od komentara na našem portalu www.slobodnadalmacija.hr u sklopu ankete u kojem se naše građane pitalo što bi sve trebalo promijeniti na splitskoj Rivi, a na koju se odazvalo oko 800 ljudi.
Čak 53 posto anketiranih smatra da treba promijeniti nosače tendi, njih 21 posto je za promjenu štekata, 15 posto za promjenu betonske podloge, za druge rasvjetne stupove šest posto, dok se za promjenu hortikulture izjasnilo četiri posto ispitanika. Među komentarima ponajviše je onih koji misle da bi na šetnici trebalo mijenjati – sve, i to što brže!
Izdvajamo još neke “slikovite” pecete naših sugrađana. - Umisto nosača tendi triba stavit višala i na svako obisit po jednog krivca za ovu sramotu. Ispod svakog obišenog napisat koliko je para peška za ovu nakaradu. Žalosno je da ovo poglavarstvo jedva čeka kad će se nešto minjat da se mogu opet ogrebat.
Čak 53 posto anketiranih smatra da treba promijeniti nosače tendi, njih 21 posto je za promjenu štekata, 15 posto za promjenu betonske podloge, za druge rasvjetne stupove šest posto, dok se za promjenu hortikulture izjasnilo četiri posto ispitanika. Među komentarima ponajviše je onih koji misle da bi na šetnici trebalo mijenjati – sve, i to što brže!
Izdvajamo još neke “slikovite” pecete naših sugrađana. - Umisto nosača tendi triba stavit višala i na svako obisit po jednog krivca za ovu sramotu. Ispod svakog obišenog napisat koliko je para peška za ovu nakaradu. Žalosno je da ovo poglavarstvo jedva čeka kad će se nešto minjat da se mogu opet ogrebat.
Spasi obraz
Drugi komentar jednog od naših sugrađana sugerira da se tehnobetonske ploče “opituraju u sivo kako bi se na Rivu moglo doć a da se ne oslipi”. Također u svom komentaru navodi kako je struka, nagradivši Rivu, zapravo nagradila samu sebe da spasi obraz od ovog promašenog projekta.
Drugi spominju rasvjetne stupove koji su toliko ružni da neprestano privlače pogled, pa onda ima komentara i na štekate koji su “prilično siromašni i kao takvi ogledalo njihovog stvoritelja, dok nosači tendi očito kompenziraju ovaj nedostatak”.
Sve u svemu, Splićani nikako da prihvate novo ruho svoje omiljene šetnice. Svjesni su toga nakon nekog vremena postali i poglavari pa su najavili izmjene, u prvom redu štekata i zelenila, a potom i nosača tendi i rasvjetnih stupova, novim natječajem.
Štekate su već počeli mijenjati sami ugostitelji, jer nakon dva mjeseca obećanja nove tipove još nisu dobili.
Sve u svemu, Splićani nikako da prihvate novo ruho svoje omiljene šetnice. Svjesni su toga nakon nekog vremena postali i poglavari pa su najavili izmjene, u prvom redu štekata i zelenila, a potom i nosača tendi i rasvjetnih stupova, novim natječajem.
Štekate su već počeli mijenjati sami ugostitelji, jer nakon dva mjeseca obećanja nove tipove još nisu dobili.
Šta bi prvo minjali na Rivi:
štekate - 21 posto
nosače tendi - 53 posto
rasvjetne stupove - 6 posto
betonsku podlogu - 15 posto
hortikulturu - 4 posto
nosače tendi - 53 posto
rasvjetne stupove - 6 posto
betonsku podlogu - 15 posto
hortikulturu - 4 posto
13. Skladanje pjesma „Riva“
Peticija je potakla i Splićane, danas nažalost pokojne, skladatelja Damira Tončića i tekstopisca Gordana Franića Futu, kao i autora aranžmana Nenada Šiškova da skladaju pjesmu protiv ovakvog „uređenja“ Rive. Tekst pjesme „Riva“, koju je premijerno izveo splitski operni prvak Ratomir Kliškić u podrumima Dioklecijanove palače donosimo u cijelosti:
 |
| YouTube |
RIVA
D. TONČIĆ - G. FRANIĆ FUTA – N. ŠIŠKOV
Deštrigali ste našu lipu r ivu
Arkiteti moga Splita
Jer s vidilice kad je doli gledan
Reoplanska pari pista ...
Sve ča vridi, na toj rivi
Od otuna je ona ploča
Nju je Čićo zamislija
Samo na njoj riva blista
Di je ona stara riva
Svitu, sad mi vas je dosta
Nima višje ni furešti
Ni domaćeg nima gosta
Di je oni kamen bili
I štekati di smo kavu pili
Šentade i svi ferali
Ča su uvik tamo bili
Nedijon mi šetnja rivon fali
Falu meni boje tendi
Di je sada lipi žamor svita
Kad se skita gori doli
Ne razumin ja tu ništa
Ali srce to govori
Di okreneš uvik fali
Puno svita sad se žali
Di je ona stara riva...
14. Izrada prigodnih fotografija, plakata, naljepnica
Nezadovoljstvo Splićana uređenjem Rive ogleda se i u maštovitim fotomontažama i akcijama koje su povremeno provodili nepoznati građani Splita:
15. Organiziranje performansa
01.05.2008. godine na Rivi je organiziran performans o kojem Slobodna Dalmacija donosi slijedeći tekst autora Petra Dorića naslova „Crni flor za Rivu“ koji donosimo u cijelosti:
„Aktivisti Građanske inicijative postavili su u četvrtak veliki crni transparent na Rivi nastavljajući tako protest zbog izgleda glavne gradske šetnice. Platno duljine 20 metara, a širine 1,5 metar simbolizira 12 i pol tisuća potpisa prikupljenih na nedavnoj peticiji, dok su boja i dizajn odabrani kao simboli posthumne žalosti na dosege demokracije i odnos gradske uprave prema potpisnicima spomenute peticije.
Volonterke Sanda Raos i Miljenka Miloš prolaznicima su pojašnjavale kako Građanska inicijativa od sada izjavljuje: “Vratit ćemo našu Rivu”, a ne više “Vratite nam našu Rivu”.
Neizostavni volonter Vojko Ivica bio je pak rječitiji:
- Ove tehnobetonske ploče još se mogu jeftino premjestiti na Jarunsko jezero, ali ako bi jednog jutra osvanule ‘mačane’ ili oštećene, onda više uopće ne bi bile upotrebljive.”
16. Izrada kalendara
Kako je svatko na svoj način, onako kako najbolje zna, htio dati svoj doprinos protestu protiv ovakvog „uređenja“ Rive tako je fotograf Boris Kragić izradio kalendar „Splitska Riva“ za 2008. godinu. Slobodna Dalmacija od 13.01.2008. godine u tekstu „Riva ima metastaze“ Renata Baretića donosi razgovor s autorom kalendara Borisom Kragićem u kojem između ostalog stoji:
„Unatoč sveprisutnim sniženjima svekolike zimske robe, jedan od najtraženijih artikala u Splitu prvih dana ovoga siječnja bio je zidni kalendar fotografa Borisa Kragića s motivima splitske Rive kroz posljednjih stotinjak godina. Kombinirajući stare fotografije i vlastite snimke, Kragić je na 11 listova pokazao stoljetni kontinuitet živosti najčuvenije šetnice u Hrvata, da bi na posljednjoj, dvanaestoj stranici otisnuo fotografiju Rive iz srca ljeta 2007. – bezlične i puste. Budući da je Kragić “sam svoj majstor”, za taj se kalendar isprva uopće nije znalo izvan njegova najužega kruga, a onda je za samo koji tjedan postao pravi hit."
