Već i samo provođenje natječaja za izvođača radova proteklo je pod sumnjivim okolnostima zbog optužbi da se pogoduje tvrtki "Konstruktor-inženjering". Najave su se i obistinile, ali ono što je još sumnjivije je cijena koju su građani Splita platili za „uređenje“ svoje šetnice.
Od početne ponude od 66.077.303,25 kn s kojom je tvrtka "Konstruktor - inženjering" pobijedila na natječaju, cijena je narasla do vrtoglavih 95.000.000,00 kn i to bez valjanog objašnjenja.
Objašnjenja da su arheološka istraživanja povećala cijenu na 72.000.000,00 nisu utemeljena, jer je i prije početka radova bilo jasno da se ispod površine Rive nalaze vrijedni arheološki nalazi, a postoji i zakonska obaveza provođenje arheoloških istraživanja prije početka radova na povijesnim lokalitetima. Da su nalazi prezentirani nekom od predloženih metoda postojalo bi opravdanje za povećanje cijene. Nažalost, i pored traženja neovisnih priznatih stručnjaka i javnosti arheološki nalazi su ostali prekriveni debelim slojem betona, tako da za povećanje cijene opravdanja nema. Zanimljiv je i podatak da je npr. uređenje zadarske rive koštalo cca 3.300,00 kn po kvadratnom metru uz upotrebu kamena za popločavanje, dok je kvadratni metar splitske Rive dostigao 6.800,00 kn što je vjerojatno rekordna cijena za uređenje jednog javnog gradskog prostora.
Kronologiju događanja u vezi natječaja za izvođenje radova i cijene koštanja "uređenja" splitske Rive možete vidjeti u tekstovima u nastavku.
Tako Slobodna Dalmacija od 30.09.2006. donosi tekst „Rivu gradi Konstruktor, IGH pripremio natječaj“ autora
Na natječaju za izvođača komunalnog opremanja Rive pobijedio je "Konstruktor-inženjering" s ponudom od 66.077.303,25 kuna, bez PDV-a, što znači da bi nova Riva Splićane trebala stajati ukupno 80,6 milijuna kuna.
Valjane ponude poslali su još zagrebački "Viadukt" s cijenom od 73.037.294,40 kuna i splitski "Lavčević" s cijenom od 84.801.823,10 kuna.
"Konstruktorova" pobjeda je bila očekivana, a Zvonko Kotarac, predsjednik dalmatinske podružnice Hrvatske udruge poslodavaca i vlasnik "Dal-koninga", u nedavnom je istupu u Slobodnoj Dalmaciji čak ustvrdio kako su uvjeti natječaja, u kojima se traži da izvođač ima najmanje 350 radnika i godišnji prihod od 50 milijuna eura, naštimani tako da ih mogu zadovoljiti samo četiri tvrtke u Hrvatskoj. Prozivajući zbog toga gradonačelnika Zvonimira Puljića, Kotarac je izjavio kako Puljić "pogoduje točno određenoj privatnoj i privatiziranoj tvrtki", aludirajući pritom očigledno na "Konstruktor-inženjering".
"Konstruktorova" pobjeda je bila očekivana, a Zvonko Kotarac, predsjednik dalmatinske podružnice Hrvatske udruge poslodavaca i vlasnik "Dal-koninga", u nedavnom je istupu u Slobodnoj Dalmaciji čak ustvrdio kako su uvjeti natječaja, u kojima se traži da izvođač ima najmanje 350 radnika i godišnji prihod od 50 milijuna eura, naštimani tako da ih mogu zadovoljiti samo četiri tvrtke u Hrvatskoj. Prozivajući zbog toga gradonačelnika Zvonimira Puljića, Kotarac je izjavio kako Puljić "pogoduje točno određenoj privatnoj i privatiziranoj tvrtki", aludirajući pritom očigledno na "Konstruktor-inženjering".
Kada smo tragom Kotarčevih optužbi upitali Branka Poljanića, člana Poglavarstva zaduženog za urbanizam, kako je Poglavarstvo došlo do procjene po kojoj bi izvođač trebao imati baš 350 zaposlenih i 50 milijuna eura prihoda, odgovorio nam je da je te brojke donio Institut građevinarstva Hrvatske (IGH), koji je angažiran kao konzultant u pripremi natječaja i s kojim je sklopljen posao vršenja nadzora nad izvođenjem radova.
- Prema uvjetima natječaja, devet je tvrtki u Hrvatskoj koje su se mogle prijaviti za taj posao, a ne četiri, kako tvrdi Kotarac. Kada smo sve zahtjeve ovog posla, koji nije nimalo jednostavan jer uključuje radove na instalacijama, proizvodnju samih ploča, postavljanje šentadi i rasvjete, stavili na papir, došli smo, u konzultacijama s IGH-om, do zaključka da su to parametri koji nam najviše odgovaraju i bili smo svjesni da ih može zadovoljiti samo desetak najjačih tvrtki. Iako ima i drugih poduzeća u Hrvatskoj koja bi to mogla izvesti, ovo je bio način da kao investitor eliminiramo ponude neozbiljnih izvođača. Presudno je bilo da se posao može završiti do 1. svibnja sljedeće godine, i jedini uvjet koji je osobno tražio gradonačelnik bio je da izvođač bude tvrtka koja može raditi u tri smjene kako ne bi došlo do kašnjenja radi nepovoljnih vremenskih prilika - kazao nam je Poljanić.
"Konstruktorova" cijena vjerojatno će se korigirati jer će se nastojati pronaći dodatne uštede u pojedinim stavkama ponude.
- Prema uvjetima natječaja, devet je tvrtki u Hrvatskoj koje su se mogle prijaviti za taj posao, a ne četiri, kako tvrdi Kotarac. Kada smo sve zahtjeve ovog posla, koji nije nimalo jednostavan jer uključuje radove na instalacijama, proizvodnju samih ploča, postavljanje šentadi i rasvjete, stavili na papir, došli smo, u konzultacijama s IGH-om, do zaključka da su to parametri koji nam najviše odgovaraju i bili smo svjesni da ih može zadovoljiti samo desetak najjačih tvrtki. Iako ima i drugih poduzeća u Hrvatskoj koja bi to mogla izvesti, ovo je bio način da kao investitor eliminiramo ponude neozbiljnih izvođača. Presudno je bilo da se posao može završiti do 1. svibnja sljedeće godine, i jedini uvjet koji je osobno tražio gradonačelnik bio je da izvođač bude tvrtka koja može raditi u tri smjene kako ne bi došlo do kašnjenja radi nepovoljnih vremenskih prilika - kazao nam je Poljanić.
"Konstruktorova" cijena vjerojatno će se korigirati jer će se nastojati pronaći dodatne uštede u pojedinim stavkama ponude.
Đukani veza IGH-a i Konstruktora
"IGH" se zbog naziva u javnosti često percipira kao državna institucija, no riječ je o tvrtki koja je od 1997. godine u cijelosti privatizirana. Zanimljivo je da je njezin direktor Petar Đukan otac Saše Đukana, direktora zagrebačke podružnice "Konstruktor-inženjeringa".
29.09.2006. Grupacija za proizvodnju i preradu arhitektonsko građevnog kamena pri Županijskoj komori Split je javnosti uputila tekst "Arhitektonski građevni kamen u projektu splitske Rive" predsjednika grupacije Velibora Jukića iz kojeg izdvajamo sljedeće:
"8) Osma neistina: kamen je skuplji od betona koji će biti korišten u projektu splitske Rive i time aktualna gradska vlast brine o novcu građana Splita
Istina je da gradska vlast nije imala predodžbu koliko koštaju betonske ploče predviđene aktualnim projektom, a još manje koliko košta kamen u sličnim projektima.
Sama činjenica da je najpovoljnija ponuda za predmetni natječaj imala cijenu od 66 milijuna kuna (bez PDV-a) potvrdila je naše izjave da će kvadratni metar splitske betonske Rive koštati više od bilo koga metra kvadratnog rive, trga ili drugog javnog prostora oblaganim kamenom.
Navodimo neke primjere koji će pokazati da je aktualna splitska vlast odabrala projekt za koji projektanti i naručitelji nisu imali predodžbu o cijeni. Istim projektantima se to dogodilo i u slučaju mosta na Rječini u gradu Rijeci kad su prvo zamislili most od grafitnih vlakana koji je bio nezamislivo skup, pa je nađeno jeftinije rješenje. U ovom projektu nije traženo bolje, a kamoli jeftinije rješenje nego se od početka manipuliralo sa podacima o preskupom i inferiornom kamenu (i to ispred spomenika pod zaštitom UNESCO-a, koji je izgrađen od kamena). Uobičajeno je da se tijekom radova na ovakvim projektima pojave dodatni radovi, pa je za očekivati, da će trošak oblaganja metra kvadratnog splitske betonske rive koštati (za svojih 14.000 metara kvadratnih) preko 5.000,00 kn + PDV. Previše za jednu betonsku rivu s nešto klupa i rasvjetom u obliku dizalica i tendama bez obzira na infrastrukturu koja se ugrađuje ispod Rive.
Najbolji dokaz o cijeni primjene kamena su aktualni primjeri:
a) istovremeno sa splitskim natječajem organiziran je natječaj za uređenje trga u Zadru u produžetku sada čuvene Istarske obale, s projektom izrađenim u potpunosti od kamena, višestruko nagrađenih "morskih orgulja". U zadarskom slučaju je za površinu koja je slična površini koja se uređuje u Splitu, najpovoljnija cijena bila ispod 46 milijuna kuna (bez PDV-a). To znači da će kvadratni metar koštati 3.285,00 kn, a u projektu je još predviđeno fine i grube kamene klesarije za dodatne estetske elemente u količini preko 250 kubnih metara. Lako bi bilo zaključiti da Zadrani znaju što rade, jer već su grad koji je od osamostaljenja Hrvatske napravio najviše u uređenju grada i gotovo sve od kamena, zahvaljujući domaćim, zadarskim projektantima.
U predmetnom zadarskom projektu kamen čini vrijednost od 18 milijuna kuna. Prosječna cijena kvadratnog metra kamenog pločnika debljine 7 – 10 cm je cca 900,00 kn po kvadratnom metru. Ukupnu prosječnu cijenu su podigli razni dodatni ukrasni kameni elementi, ali ni slučajno da bi prešli cijenu asketski projektirane piste splitske Rive.
b) prošle godine je završen projekt uređenja kamene rive u Malom Lošinju gdje je korištena debljina kamena 7 cm, na oblaganoj površini od cca 10.000 kvadratnih metara
Ukupan je projekt, uključujući cjelokupnu infrastrukturu, koštao cca 23 milijuna kuna, a vrijednost kamena je bila cca 10.000 milijuna kuna u što je uključena sva dodatna gruba i fina klesarija. Znači da je uređenje koštalo 2.300,00 kn po kvadratnom metru.
Iz navedenih, a i svih drugih projekata kao Dubrovnik, Makarska, Korčula, Brač, Marmontova u Splitu, Trogir, Vodice, Skradin, Šibenik, Primošten, Pag, Novalja, Novigrad, Krk itd, nemamo primjera da je cijena kamene obloge bez obzira na projektanta i odabranu debljinu ili vrstu kamena prelazio cijenu od 1.100,00 kn po kvadratnom metru, a najčešća prosječna cijena je bila cca 850,00 kn po kvadratnom metru. U toj cijeni je sadržan rad, materijal i vezivni materijal.
Iz iskustva znamo da ukupna cijena kamena u cjelokupnom projektu čini od 40 do 60 % ovisno o obimu infrastrukturnih radova i infrastrukturne opreme. U nekim projektima su strujni ormar, kandelabri, klupe i slično projektirane od kamena što može utjecati na cijenu.
Očito je da je u slučaju splitske Rive neiskustvo projektanata i neznanje aktualnih stručnih službi i izvršnih organa pridonijelo da se ušlo u projekt s jeftinim materijalom, koji je zbog svojih dimenzija i tehničkih zahtjeva pripreme podloge enormno poskupio projekt.
Tako smo u slučaju projekta splitske Rive umjesto jeftinog materijala dobili skupi materijal i projekt, a jeftini izgled za jednokratnu upotrebu."
09.12.2007. godine Slobodna Dalmacija donosi tekst Lea Kovačića naslova „Tajna Rive - građani platili 72,3 milijuna kn“ kojeg donosimo u cijelosti:
"Prema riječima Branka Poljanića, šefa projekta uređenja Rive i prvoga gradskog urbanista, porezni obveznici platili su tehnobetonsku šetnicu ukupno 72 milijuna i 335 tisuća kuna, što je šest milijuna kuna više od planirane cijene. “Konstruktoru” će se tako, odlukom Poglavarstva, isplatiti dodatna sredstva za nepredviđene radove na šetnici. Tako će izvođač, kojemu se na početku radova prijetilo penalima ako svečano otvaranje za Sudamju dođe u pitanje, još i dobiti naknadna sredstva, usprkos kašnjenju
- Treba napomenuti da je naš osnovni ugovorni troškovnik s “Konstruktorom” iznosio nešto više od 66 milijuna kuna, a radovi su na koncu koštali tri milijuna kuna manje. Razliku je, naime, stvorila arheologija na Rivi i konzervatorski radovi, za što je izdvojeno dodatnih osam milijuna kuna. Da je potrebno platiti dodatna sredstva, potvrdio je i Institut građevinarstva Hrvatske, koji je obavljao nadzor radova, jer se radi o nepredviđenim radovima koji se nisu mogli sagledati u fazi izrade projektne dokumentacije, kao ni u fazi nuđenja. No, bez obzira koliko konačni iznos izgledao velik, to je malen iznos s obzirom na to što se sve ovim uređenjem omogućilo - istaknuo je Poljanić, premda su arheološka istraživanja na povijesnim lokalitetima zakonska obveza, prije početka radova.
Podsjetimo, troškovnik radova na Rivi godinu i pol dana nije bio prezentiran javnosti, pa čak ni gradskim vijećnicima koji su digli ruke za početak uređenja, što je izazvalo sumnje kako su usluge “Konstruktora” preplaćene. Javnost je tada spekulirala i s iznosom od čak 100 milijuna kuna, a neki od oporbenih vijećnika tvrdili su kako će se ukupna vrijednost radova popeti na 80 milijuna kuna."
Podsjetimo, troškovnik radova na Rivi godinu i pol dana nije bio prezentiran javnosti, pa čak ni gradskim vijećnicima koji su digli ruke za početak uređenja, što je izazvalo sumnje kako su usluge “Konstruktora” preplaćene. Javnost je tada spekulirala i s iznosom od čak 100 milijuna kuna, a neki od oporbenih vijećnika tvrdili su kako će se ukupna vrijednost radova popeti na 80 milijuna kuna."
Na 8.oj sjednici Gradskog vijeća grada Splita održanoj 02.10.2008 vijećnici su prihvatili Nalaz iz Izvješća o obavljenoj reviziji financijskih izvještaja i poslovanja grada Splita za 2007. godinu. O tome je na stranici Grada Splita pisalo slijedeće
"Vijećnici su danas prihvatili Nalaz iz Izvješća o obavljenoj reviziji financijskih izvještaja i poslovanja grada Splita za 2007. godinu. Pritom je najviše rasprave izazvao podatak o cijeni izgradnje i uređenja Rive. Riječ je o 94,9 milijuna kuna plus 1,88 milijuna za nabavljene stolove i stolice."
Kao što se vidi iz priloženih tekstova konačna cijena radova na Rivi koju su platili građani Splita premašuje za više od 30% cijenu s kojom je tvrtka „Konstruktor – inženjering“ pobijedila na Natječaju.
Kako je uopće moguće tako nešto i čemu uopće služe natječaji kad očito ponuđena cijena ne znači ništa? Hoće li ikada snositi odgovornost oni koji su odobrili isplatu (Poglavarstvo grada Splita) sredstava poreznih obveznika veću za više od 30% od dogovorenog iznosa?
