Popločavanje partera splitske Rive betonskim pločama dimenzija 150x150x16 cm izazvalo je velike polemike u javnosti. Jedan od glavnih argumenata pobornika takve ideje je da Riva nikad nije ni bila popločana kamenom, pa ne bi, valjda, trebala biti ni sada (kao da je ikada u povijesti bila popločana betonskim pločama op.a.).
Sljedeći argument je da bi kamen stvarao veliki bijelu površinu koja nije prihvatljiva zbog odbljeska koji bi se stvarao. Treći argument je cijena, a kao četvrti navode se teškoće u održavanju.
U ovim istupima prednjačio je Pročelnik Službe za staru gradsku jezgru, konzervator Goran Nikšić. Tako za ST News od 19.04.2006. kaže: „Problem s kamenom je, osim cijene, što tako velika bijela površina ne bi bila prihvatljiva zbog odbljeska, a kamen na Rivi nikad i nije bio postavljen. Osim toga, jedna od stvari o kojoj se najviše vodi računa kod popločavanja je buduće održavanje, a loš primjer za to imamo i Marmontovoj ulici, gdje se za zamjenu jedne kamene ploče potrebni ozbiljni građevinski radovi.“
Svi ovi argumenti pobornika popločavanja betonskim pločama pokazali su se pogrešnim.
Poznato je da je u našem podneblju kamen izvorni, autentični graditeljski element od kojeg su kroz stoljeća građene kuće, obale i trgovi. Bezbroj je javnih površina u Hrvatskoj i u europskim zemljama izgrađeno baš od našeg kamena. Najbolji primjer kamenog popločanja star 1700 godina, a koji je konstantno u upotrebi do današnjih dana, imamo baš u Splitu i to na Poljani kraljice Jelene.
Postavlja se pitanje zašto je baš splitska Riva morala biti popločana betonskim pločama?
Betonske ploče, tzv. „tehnobeton“ za splitsku Rivu predstavljene su kroz Glavni projekt Studija 3LHD kao; „specijalne betonske ploče izuzetnih svojstava“, dok o popločavanju piše slijedeće: „Najvidljiviji element novog uređenja je novo opločenje Rive. On je zamišljen kao dio cjelokupnog modularnog koncepta i to sa modulima kvadratnog oblika 150x150x16 cm, koji konstituiraju cjelokupnu plohu.“
Jutarnji list od 24.01.2007. u članku naslova „Ploče za Rivu prošle su testiranje vinom“ autora Duške Čolović) donosi:
„Konstruktorov pogon na Sirobuji proizvest će 3985 betonskih ploča u šest tonova smeđesive boje, kojima će za desetak dana početi popločavanje središnjega dijela rive, najvažnijega splitskog socijalnog prostora. Ploče takvih dimenzija i svojstava dosad u Hrvatskoj nisu proizvedne, niti korištene - naglasio je danas Saša Begović iz Studija 3LHD, glavnog projektanta rive.
Betonske ploče prezentirali su danas Konstruktorovi djelatnici na čelu s direktorom Željkom Žderićem i zagrebačkim arhitektom Sašom Begovićem gradonačelniku Zvonimiru Puljiću i novinarima u Konstruktorovoj betonari na Sirobuji.
Ta tvrtka dnevno proizvede 60 ploča za rivu, a dosad je napravila 300 ploča visine i širine 1,5 metara te debljine 16 centimetara. Ploče su teške 865 kilograma, a izrađuju se u dva sloja. Donji je sloj od betona visoke trajnosti i mehaničke otpornosti, kakve je Konstruktor ugrađivao na Masleničkom mostu, mostu preko Rijeke dubrovačke te Krke kod Skradina.
Za završni su sloj upotrijebljeni posebni materijali za otpornost i trajnost. Svijetla boja u više nijansi dobivena je od bijelog cementa uvezenog iz Slovačke te silicijskog praha iz Norveške. Taj prah povećava trajnost i otpornost betonske ploče.
Za tamnije nijanse ploča korišteni su tamni silicijski prah i posebna oksidna boja za beton. U betonsku su mješavinu dodana specijalna tanka polipropilenska vlakna za osiguranje rubova ploča i površine betona od oštećenja od udara.
Čisti kvarcni pijesak iz Lipika dodan je za jačanje otpornosti na trošenje površine zbog intenzivnog pješačkog i povremenog kolnog prometa. Da se površina ne bi klizala, lagano je obrušena i premazana silanskim (?) premazom.
Saša Begović danas je izveo i eksperiment, prolivši crno vino po ploči kako bi pokazao da beton, za razliku od kamena, ne upija te će ravnomjerno zadržati izvornu boju. Begović je naglasio kako se prvenstveno vodilo računa o tome da ploče budu otporne na sol te da je Konstruktor proizveo mnogo kvalitetnije ploče od očekivanih.“
Betonske ploče prezentirali su danas Konstruktorovi djelatnici na čelu s direktorom Željkom Žderićem i zagrebačkim arhitektom Sašom Begovićem gradonačelniku Zvonimiru Puljiću i novinarima u Konstruktorovoj betonari na Sirobuji.
Ta tvrtka dnevno proizvede 60 ploča za rivu, a dosad je napravila 300 ploča visine i širine 1,5 metara te debljine 16 centimetara. Ploče su teške 865 kilograma, a izrađuju se u dva sloja. Donji je sloj od betona visoke trajnosti i mehaničke otpornosti, kakve je Konstruktor ugrađivao na Masleničkom mostu, mostu preko Rijeke dubrovačke te Krke kod Skradina.
Za završni su sloj upotrijebljeni posebni materijali za otpornost i trajnost. Svijetla boja u više nijansi dobivena je od bijelog cementa uvezenog iz Slovačke te silicijskog praha iz Norveške. Taj prah povećava trajnost i otpornost betonske ploče.
Za tamnije nijanse ploča korišteni su tamni silicijski prah i posebna oksidna boja za beton. U betonsku su mješavinu dodana specijalna tanka polipropilenska vlakna za osiguranje rubova ploča i površine betona od oštećenja od udara.
Čisti kvarcni pijesak iz Lipika dodan je za jačanje otpornosti na trošenje površine zbog intenzivnog pješačkog i povremenog kolnog prometa. Da se površina ne bi klizala, lagano je obrušena i premazana silanskim (?) premazom.
Saša Begović danas je izveo i eksperiment, prolivši crno vino po ploči kako bi pokazao da beton, za razliku od kamena, ne upija te će ravnomjerno zadržati izvornu boju. Begović je naglasio kako se prvenstveno vodilo računa o tome da ploče budu otporne na sol te da je Konstruktor proizveo mnogo kvalitetnije ploče od očekivanih.“
Svaka od tih ploča neuobičajenih dimenzija teška je 865 kg. Zbog svoje težine potrebna je i adekvatna podloga koja će podnijeti to opterećenje. Ono što je također bio predmet sporenja je i dubina zahvata u parter.
Tako je prof. emeritus Ivo Lozić u tekstu D enisa Krnića „Imat ćemo pistu za jumbo-jetove“ koji je objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 18.10.2006. godine ustvrdio:
„Jedna od spornih točaka u projektu nove Rive, debljina je njezine podzemne konstrukcije, odnosno dubina u koju će se kopati da bi se provele neophodne strujne i vodovodne cijevi. Iz projekta Studija 3LHD vidljivo je kako će ukupna debljina građevinskih slojeva splitske šetnice iznositi čak 191 cm.
Pozornost stručnjaka privlači i planirana debljina podzemne ploče od armiranog betona koja će, prema projektu, iznositi čak 20 cm. Prof. dr. Ivo Lozić, profesor sa splitskog Građevinskog fakulteta, oštro se usprotivio ovakvoj konstrukciji Rive ustvrdivši kako je ona nevjerojatnih dva puta deblja od građevnog sloja nove autoceste Split - Zagreb.
— Splitska Riva ima daleko bolju podlogu nego mnoge druge, i stoljećima je nastajala nasipanjem. Zamislite kad sutra pukne neka vodovodna cijev, ili nešto slično, pa tko će moći probiti takav sloj za obaviti popravak? Kao da grade grobnice u Egiptu koje se više nikada neće otvoriti. Jednostavno, Riva će imati konstrukciju kakvu imaju piste za jumbo-jetove — kaže profesor Lozić.“
Pozornost stručnjaka privlači i planirana debljina podzemne ploče od armiranog betona koja će, prema projektu, iznositi čak 20 cm. Prof. dr. Ivo Lozić, profesor sa splitskog Građevinskog fakulteta, oštro se usprotivio ovakvoj konstrukciji Rive ustvrdivši kako je ona nevjerojatnih dva puta deblja od građevnog sloja nove autoceste Split - Zagreb.
— Splitska Riva ima daleko bolju podlogu nego mnoge druge, i stoljećima je nastajala nasipanjem. Zamislite kad sutra pukne neka vodovodna cijev, ili nešto slično, pa tko će moći probiti takav sloj za obaviti popravak? Kao da grade grobnice u Egiptu koje se više nikada neće otvoriti. Jednostavno, Riva će imati konstrukciju kakvu imaju piste za jumbo-jetove — kaže profesor Lozić.“
Naravno da priprema jedne takve podloge enormno poskupljuje radove, mada je gosp. Branko Poljanić u više navrata tvrdio da su podaci o dubini zahvata neistiniti, priloženi popis slojeva ga u potpunosti demantira.
Vidjeli smo kako su te tzv. „tehnobetonske“ ploče najavljivane, a sad ćemo pokušati prikazati kako su se pokazale u svakodnevnom korištenju.
Novinar Duško Ćizmić Marović u svojoj kolumni „mediterraneo“ pod naslovom „Splitska Riva spomenik AFCO-u“ za betonske ploče kaže: „Veličina tehnobetonskih kocki potpuno nesumjerljiva ljudskom koraku, depersonalizira svakog šetača ponaosob, a sve zajedno ih tjera da cijelu pistu prohodaju što brže.“
Dr. Duško Kečkemet u svom tekst „O funkcionalnosti i nefunkcionalnost opreme splitske Rive“ kaže: „Asfaltni pod stare rive bio je trošan i zahtijevao je obnovu ili izmjenu novim materijalom. Novo popločanje tehnobetonom pokazalo se neučinkovito i nefunkcionalno. Bliještanje sjajnih ploča, pogotovo na ljetnom suncu, bode uči i odbija šetače. Skliskost opločanja po kiši također. Popločanjem kamenim pločama hrapave površine (ili čak središnjeg dijela rive granitnim kockama) izbjegao bi se taj odbojni učinak. Slaba trajnost materijala već pokazuje loše učinke.“
Arhitekt Mate Braco Milić svoje mišljenje dao je novinarki Slobodne Dalmacije neposredno nakon otvaranja novouređene Rive gdje kaže: „Čuo sam komentare da je Riva dobra jer je moderna. Ja bi je usporedio sa starom ženom koja ima debele noge, a obukla je minicu. Minica je lijep odjevni predmet, ali ne stoji svakome. Ista je stvar i s novom Rivom. Projekt je dobar, ali bi se bolje uklopio s nekim novijim dijelom grada. Ovako, nova Riva odudara- kaže Milić uz napomenu kako mu sve skupa djeluje sterilno, i to zato što mu tehnobetonske ploče bacaju na linoleum pa ga sve to skupa podsjeća na – bolnicu.“
Nadalje, mjerenjem temperature površine betonskih ploča i kamena došlo se do slijedećih podataka: Izmjerene temperature površine betonskih ploča ovisno o njihovoj boji bile su od 41°C do 48°C, dok je u isto vrijeme temperatura površine kamena također postavljenog na Rivi bila 39,5°C. Mjerenje temperature izvršeno je 28.07.2007. godine u 14.00 sati, a temperatura zraka u Splitu bila je 35°C. Samo ovaj podatka o razlici u temperatura može biti sasvim opravdan razlog nepostavljanja betonskih ploča na Rivu.
Što se tiče održavanja i otpornosti na prljavštinu Jutarnji list 06.01.2008. godine donosi članak pod naslovom „Novogodišnje mrlje ne daju se očistiti“ kojeg prenosimo u cijelosti:
„Novogodišnje slavlje, prvo iskustvo masovnog okupljanja na novoj splitskoj rivi, po svemu sudeći pamtit će se i po tragovima utisnutim u suvremeni tehno beton. Ni beton, pa ni zaštitna emulzija kojom je premazan nije odoljela alkoholu i drugim tekućinama što su se pile u najluđoj noći.
Premda su u akciju čišćenja krenuli već prvog dana Nove godine rezultati još nisu zadovoljavajući.
- Ostaje nam da predložimo Gradu da s izvođačem dogovori novi tretman zaštite površine tehno betona s emulzijom koja bi onemogućila prodiranje nečistoće ispod površine - rekla nam je Ljubica Vrdoljak, direktorica Operativne službe splitske Čistoće, čiji su radnici strojno zamijenili ručnim čišćenjem upirući po betonu čeličnim četkama.
I dok se radnici Čistoće i dalje bore s mrljama, većina Splićana i na ovom primjeru novu rivu prilično jasno vidi kao promašaj kojem u prilog idu i ove mrlje.“
Premda su u akciju čišćenja krenuli već prvog dana Nove godine rezultati još nisu zadovoljavajući.
- Ostaje nam da predložimo Gradu da s izvođačem dogovori novi tretman zaštite površine tehno betona s emulzijom koja bi onemogućila prodiranje nečistoće ispod površine - rekla nam je Ljubica Vrdoljak, direktorica Operativne službe splitske Čistoće, čiji su radnici strojno zamijenili ručnim čišćenjem upirući po betonu čeličnim četkama.
I dok se radnici Čistoće i dalje bore s mrljama, većina Splićana i na ovom primjeru novu rivu prilično jasno vidi kao promašaj kojem u prilog idu i ove mrlje.“
Također je važno istaknuti da je u svrhu održavanja betonskih ploča kupljeno i specijalno novo vozilo, kao i da je splitska Riva jedina javna površina sa koje radnici „Čistoće“ svakodnevno skidaju žvake.
Donja slika prikazuje nakaradno izveden spoj kamenih i betonskih ploča na južnom dijelu Rive.
Iz svega prije navedenog može se zaključiti da „betonske ploče specijalnih svojstava“ nisu ispunile očekivanja u sljedećem:
- cijeni koja se pokazala znatno veća zbog pripreme podloge za betonske ploče takvih dimenzija;
- dimenzijama koje su neodgovarajuće ljudskom koraku;
- odbljesku kojim odbijaju šetače;
- klizavosti koja je uzrok mnogim padovima i lomovima;
- održavanju koje je otežano i zahtjeva poseban tretman;
- temperaturi koja nepovoljno utječe na mikroklimu.
Za usporedbu s kamenom podlogom najbolje je pročitati pismo Grupacije za proizvodnju i preradu arhitektonskog građevnog kamena pri Županijskoj gospodarskoj komori u Splitu od 29.09.2006. kojeg prilažemo u cijelosti:
_______________________________________________________________
ARHITEKTONSKO GRAĐEVNI KAMEN U PROJEKTU
SPLITSKE RIVE
Tijekom ove godine kroz sredstva javnog priopćavanja, javne nastupe i na sve ostale načine splitski gradski dužnosnici, zaposlenici u urbanističkom odjelu grada Splita i autori odabranog projekta uređenja splitske Rive su nebrojeno puno puta spomenuli „kamen“. Pri tome nisu mislili na činjenicu da je Split nastao (poput Salone i Trogira) zbog blizine bračkih i trogirskih kamenoloma, te da je prirastao srcu stanovnicima Splita. Nisu mislili ni na svjetsko priznanje kvalitete i ljepote kamena i građevina od njega kao i na važnost proizvodnje arhitektonsko građevnog kamena u našoj Županiji koja je najznačajnija u okviru Hrvatske. Nisu mislili niti na brojne djelatnike u tvrtkama i obrtnike koji ostvaruju proizvodnju i izvoz, te zapošljava ljude kroz vrijedne tvrtke, koje rade uspješno i koje ne saniraju porezni obveznici.
Naprotiv, kamen su spominjali isključivo u negativnom kontekstu. Naprosto je nevjerojatno koliko je neistina, neznanja i proizvoljnih tumačenja vezanih za kamen u proteklom vremenu prezentirano. Nakon 20 stoljeća značajne kamenarske djelatnosti na ovom prostoru, u trenutku kada je potražnja za ovim arhitektonsko građevnim materijalom u svijetu veća nego ikada, prezentiraju se slijedeće tvrdnje:
Prva neistina: „Tehnobeton“ je superiorniji materijal od kamena
Koristi se izraz „tehnobeton“ koji nije poznat u građevinarstvu kako bi se betonu dao sofisticirani prizvuk. Pri tome se ne kaže u čemu je i za koje namjene superiorniji. Sigurno nije superiorniji estetski, vizualno, tradicijski, a niti je humaniji materijal.
Druga neistina: „Tehnobeton“ je moderan materijal kojim Split ulazi u novo tisućljeće.
Najcjenjeniji materijali su oni, koji su uvijek u modi, a posebno ako čine nastavak jednog kulturno graditeljsko nasljeđa kao što je to u slučaju kamena u Splitu. To pokazuje i potražnja za kamenom na svjetskom tržištu gdje on, za razliku od granita i drugih materijali koji imaju jako izražene oscilacije radi izraženih boja i drugih karakteristika, ima izraženu konstantu u potražnji i plasmanu.
Treća neistina: „Tehnobeton“ je ekološkiji materijal od kamena.
U proizvodnji kamena se koriste metalni alati i voda za razliku od betona gdje se osim otpada pri proizvodnji arhitektonsko građevnog kamena koriste i cement, kemikalije, boje i sl. uz korištenje energenata i procesa štetnih za zdravlje
Četvrta neistina: „Tehnobeton je položio test vremena“ i pri tome se spominje Trogir.
Sama pomisao na Trogir je pomisao na kameni grad pod zaštitom UNESCO, a ne na nekih par kvadrata betoniranog promašaja u tom gradu. Ne postoji materijal koji je bolje položio test vremena od prirodnog kamena.
Peta neistina: Iz kamena nije moguće napraviti projekte kao iz betona
Istina je da postoje projektanti koji znaju raditi s autohtonim materijalima i oni koji ne znaju. Činjenica je da se iz betona ne može nikada napraviti nešto dobro i lijepo kao od kamena kada je riječ o završnim slojevima i obradama.
Šesta neistina: Stručne službe, „struka“ najbolje znaju koji je materijal najbolji za projekt popločavanja splitske Rive.
Istina je da svi koji su se predstavljali kao struka počevši od projektanta iz Studija 3LHD pa do gradskih stručnih službi nisu u svom životu zajedno napravili niti jednu mediteransku rivu, trg ili slično za razliku od članova naše grupacije, koja ih je napravila toliko da ih je teško nabrojiti. Dovoljno je proputovati našu obalu za stjecanje dojma.
Sedma neistina: Za kamen lobiraju kamenari zbog financijsko poslovnog interesa
Istina je da kamenari nemaju svoj lobi i naše Udruženje je više stručne nego financijsko političke prirode.
Proizvođači i prerađivači arhitektonsko građevnog kamena se u velikim građevinskim projektima rijetko javljaju kao nositelj posla ili kao pravne osobe koje imaju razgranate poslovne veze sa stručnim službama grada Splita. Ne ovisimo o njima i o njihovim planovima i dozvolama, te se stoga osjećamo neutralni i objektivni. Nemaju utjecaje niti kod „Državnog savjeta za prostorno uređenje“, naprotiv od njega smo imali najteže pritiske i neargumentirane izjave vezane za našu ukupnu djelatnost.
Osma neistina: Kamen je skuplji od betona koji će biti korišten u projektu splitske Rive i time aktualna gradska vlast brine o novcu građana Splita.
Istina je da gradska vlast nije imala predodžbu koliko koštaju betonske ploče predviđene aktualnim projektom a još manje koliko košta kamen u sličnim projektima. Sama činjenica da je najpovoljnija ponuda za predmetni natječaj imala cijenu od 66 milijuna kuna bez PDV) potvrdila je naše izjave da će m2 splitske betonske Rive koštati više od bilo koga m2 rive, trga ili drugog javnog prostora oblaganim kamenom. Navodimo neke primjere koji će pokazati da je aktualna splitska vlast odabrala projekt za koji projektanti i naručitelji nisu imali predodžbu o cijeni. Istim projektantima se to dogodilo i u slučaju mosta na Rječini u gradu Rijeci kad su prvo zamislili most od grafitnih vlakana koji je bio nezamislivo skup, pa je nađeno jeftinije rješenje. U ovom projektu nije traženo bolje, a kamoli jeftinije rješenje nego se od početka manipuliralo sa podacima o preskupom i inferiornom kamenu (i to ispred spomenika pod zaštitom UNESCO, koje je izgrađen od kamena.
Uobičajeno je da se tijekom radova na ovakvim projektima pojave dodatni radovi, pa je za očekivati, da će trošak oblaganja m2 splitske betonske rive koštati (za svojih 14.000 m2 preko 5.000 kn plus PDV. Previše za jednu betonsku rivu s nešto klupa i rasvjetom u obliku dizalica i tendama bez obzira na infrastrukturu koja se ugrađuje ispod Rive.
Najbolji dokaz ocijeni primjene kamena su aktualni primjeri:
a) istovremeno sa Splitskim natječajem organiziran je istovremeno natječaj za uređenje trga u Zadru u produžetku sada čuvene istarske obale, sa projektom izrađenim u potpunosti od Kamena, višestruko nagrađenih „morskih orgulja“. U zadarskom slučaju je za površinu koja je slična površini koja se uređuje u Splitu najpovoljnija cijena bila ispod 46 milijuna kuna (bez PDV). To znači da će m2 koštati 3.285 kn a u projektu je predviđeno još fine i grube kamene klesarije za dodatne estetske elemente u količini preko 25 m3. Lako bi bilo zaključiti da zadrani znaju što rade, jer već su grad koji je od osamostaljenja Hrvatske napravi najviše u uređenju grada i gotovo sve od kamena, zahvaljujući domaćim zadarskim projektantima.
U predmetnom Zadarskom projektu kamen čini vrijednost od 18 milijuna kuna. Prosječna cijena m2 kamenog pločnika debljine od 7 do 10 cm je cca 900 kn/m2. Ukupnu prosječnu cijenu su podigli razni dodatni ukrasni kameni elementi (čak 250 m2) ali ni slučajno da bi prešli cijenu asketski projektirane piste splitske Rive.
b) Prošle godine je završen projekt uređenja kamene rive u Malom Lošinju gdje je korištena debljina kamena 87 cm, na oblaganoj površini od cca 10.000 m2. Ukupan projekt, uključujući cjelokupnu infrastrukturu, koštao cca 23 milijuna kuna, a vrijednost kamena je bila 10 milijuna kuna u što je uključena sva dodatna grupa i fina klesarija. Znači da je uređenje koštalo 2.300 kn/m2.
Iz navedenih a i svih drugih projekata kao Dubrovnik, Makarska, Korčula, Brač, Marmontova u Splitu, Trogir, Vodice, Skradin, Šibenik, Primošten, Pag, Novalj, Novigrad, Krk itd nemamo primjera da je cijena kamene obloge bez obzira na projektanta i odabranu debljinu ili vrstu kamena prelazio cijenu od 1.100 kn/m2, a najčešće prosječna cijena je bila cca 850 kn m2. U toj cijeni je sadržan materijal, rad i vezivni materijal.
Iz iskustva znamo da ukupna cijena kamena u cjelokupnom projektu čini od 40 do 60 % ovisno o obimu infrastrukturnih radova infrastrukturne opreme. U nekim projektima su strujni ormari, kandelabri klupe i slično projektirane od kamena što može utjecati na cijenu.
Očito je da je u slučaju splitske Rive neiskustvo projektanata i neznanje aktualnih stručnih službi i izvršnih organa pridonijelo da se ušlo u projekt s jeftinim materijalom koji je zbog svojih dimenzija i tehničkih zahtjeva pripreme podloge enormno poskupio projekt. Tako smo u slučaju projekta splitske Rive umjesto jeftinog materijala dobili skupi materijal i projekt, a jeftiniji izgled za jednokratnu uporabu.
Predsjednik grupacije
Velibor Jukić
________________________________________________________________
Vezano za popločavanje Rive vrlo zanimljiv tekst objavljen je u Slobodnoj Dalmaciji 17.15.2007. pod naslovom „Na Rivi i jeftini kamen za zidove“ autorice Linde Perić kojeg prenosimo u cijelosti:
"Na uređenju splitske Rive se, po svemu sudeći, ni na čemu nije štedjelo osim na kamenu, kojim su obloženi tek rubni dijelovi glavne gradske šetnice.
Od proizvođača kamena doznajemo kako vrsta "plano" (postavljena po obodu Rive) spada među najjeftinije materijale te da je umjesto debljine od 10 centimetara, koja bi bila idealna, izabrana debljina od osam centimetara.
— Budući da se radi o vrsti kamena koja je poprilično protkana rupama, ona se uglavnom postavlja vertikalno, odnosno njome se oblažu zidovi, a u manjoj mjeri podne površine. Autohtoni brački kamen, od kojeg je uostalom napravljena i Palača, bio bi puno bolje rješenje, ali on se u Splitu uporno izbjegava. Da se slikovito izrazim: brački kamen je mercedes, a "plano" škoda - kaže Velimir Jukić, predsjednik Udruženja proizvođača arhitektonsko-građevnog kamena pri Županijskoj gospodarskoj komori.
Jukić kaže kako brački kamen najbolje "podnosi" more, sol i kišu, ali da je vidio kako je postavljeni "plano" rustikalno obrađen, pa valjda ni s njegovim "ponašanjem" neće biti većih problema.
Od konzervatora Joška Pleića, koji je nadgledao sve radove na Rivi, saznajemo kako je "u igri" bilo nekoliko vrsta kamena, ali da je "plano" odabrao projektant, Studio 3LHD.
U tom kratkom vremenu jedino su ovu vrstu, dodaje Pleić, mogli nabaviti u količinama koje su im bile potrebne.
— Kamen ćemo, uostalom, impregnirati u nekoliko navrata, pa ga neće nagristi sol ili vlaga. Kakve, uostalom, ima veze što je Palača napravljena od bračkog kamena, da bi to trebalo biti autohtono? Palači je bliže Plano, otkud dolazi kamen koji smo postavili, nego Brač — drži Pleić."
Od proizvođača kamena doznajemo kako vrsta "plano" (postavljena po obodu Rive) spada među najjeftinije materijale te da je umjesto debljine od 10 centimetara, koja bi bila idealna, izabrana debljina od osam centimetara.
— Budući da se radi o vrsti kamena koja je poprilično protkana rupama, ona se uglavnom postavlja vertikalno, odnosno njome se oblažu zidovi, a u manjoj mjeri podne površine. Autohtoni brački kamen, od kojeg je uostalom napravljena i Palača, bio bi puno bolje rješenje, ali on se u Splitu uporno izbjegava. Da se slikovito izrazim: brački kamen je mercedes, a "plano" škoda - kaže Velimir Jukić, predsjednik Udruženja proizvođača arhitektonsko-građevnog kamena pri Županijskoj gospodarskoj komori.
Jukić kaže kako brački kamen najbolje "podnosi" more, sol i kišu, ali da je vidio kako je postavljeni "plano" rustikalno obrađen, pa valjda ni s njegovim "ponašanjem" neće biti većih problema.
Od konzervatora Joška Pleića, koji je nadgledao sve radove na Rivi, saznajemo kako je "u igri" bilo nekoliko vrsta kamena, ali da je "plano" odabrao projektant, Studio 3LHD.
U tom kratkom vremenu jedino su ovu vrstu, dodaje Pleić, mogli nabaviti u količinama koje su im bile potrebne.
— Kamen ćemo, uostalom, impregnirati u nekoliko navrata, pa ga neće nagristi sol ili vlaga. Kakve, uostalom, ima veze što je Palača napravljena od bračkog kamena, da bi to trebalo biti autohtono? Palači je bliže Plano, otkud dolazi kamen koji smo postavili, nego Brač — drži Pleić."
Za kraj smo ostavili kao šlag na torti izvadak iz PUP-a povijesne jezgre Grada Splita koji je sastavni dio prostorno-planske dokumentacije po kojoj se raspisao Natječaj i po kojoj su se vršili radovi na „uređenju“ Rive, u kojem se navodi:
„Pješačke prometnice u srednjovjekovnoj jezgri (prostor unutar srednjovjekovnih gradskih zidina) moraju biti popločane kamenom u tradicionalnoj postavi i obradi kamena.“
Nalazi li se prostor Rive unutar srednjovjekovnih gradskih zidina može se zaključiti iz priloženog crteža.
